nesigurnih prilika u zaleđu i zbog materijalnih teškoća, Kožičićev je boravak u Modrušu, Vinodolu i Rijeci ispunjen začudo radom priličnijim sigurnijoj i bogatijoj sredini. Dovoljno je naime bilo da se osvjedoči da prijeko potrebnih glagoljskih knjiga, i crkvenih i svjetovnih, više nema, ako ih je ikada dovoljno i bilo, pa da sve svoje snage usmjeri u nastojanje da ih novim tiskom nadoknadi. A to je značilo ne samo u doslovnom smislu riječi pobrinuti se za tiskanje, čin koji sam za sebe pred- stavlja jednu od najljepših stranica u povijesti svakoga naroda, nego prethodno ih prirediti za tisak ili napisati tekstove koji će kao knjiga ugledati svjetlo dana. Koliko je poznato, u riječkoj je Kožičićevoj tiskari objavljeno šest knjiga. To naslov_Psaltir, a služio je pri čitanju i učenju molitava, i molitvenik_Oficij rimski (1530.), a nakon Misala izlaze (u istoj godini 1531.) još tri djela: mali obrednik pod naslovom Knjižice krsta, povijesno djelo Knjižice od žitija rimskih arhijereov i cesarov te zbirka tekstova za redovnike Od bitija redovničkoga knjižice. Sve je to zahtijevalo prethodna proučavanja da bi mogli nastati rukopisi koji su Kožičićevim “štampadurima" Dominiku i Bartolomeju poslužili za tisak. Koliki je tada, u početcima “crne umjetnosti", bio ugled tiskara može se zaključiti po podatku da_Misal nastao trudom (“traćeniem") što ih je “jego milosv'Gj. biskup Kožičić doveo iz Brescie u Italiji). Prva riječka knjiga Psaltir sadrži osim početnog abecedarija osnovne molitve poput Očenaša (koji se ovdje zove Molitav Gospodnja), i to Matejeve verzije koja je duža. Jezik teksta te molitve već je drugačiji od onoga što ga nalazimo u crkvenoslavenskim tekstovima jer odgovara starohrvatskom jeziku: Otče naš ki jesi na nebčsih: sveti se ime tvoje pridi cesarstvo tvoje budi volja tvoja kako na nebesi i na zemlji. Hleb naš vsagdašnji daj nam danas. 1 otpusti nam dlgi naše: kako mi otpušćamo dlžnikom našim. I ne navedi nas v napast. Na izbavi nas od zla. Amen. Nema dakle više nosnih vokala, ali se još uvijek čuva slogotvorno / u prim- jerima dlgii dižnikom, morfologija odgovara starom hrvatskom sloju (Lpl. na nebe- sih, Dpl. DIžnikom, Apl. Digi, 3.1.sg.imperat., sveti se, budi), leksik je domaći. U drugim Kožičićevim djelima ima neusporedivo više staroslavenizama. Osobitu je pomnju sadržaju i izrazu posvetio Šimun Kožičić u priređivanju Misala hrvackoga i Knjižica od žitija. Nastavljajući ćirilometodsku misao da svaki narod ima pravo vlastitim jezikom slaviti Boga, pa i kod bogoslužja u crkvi, Kožičić je svoje najveće i glavno liturgijsko djelo (ima 248 paginiranih listova) nazvao Misal hrvacki jer je smatrao da je hrvatski jezik liturgijski jezik njegova puka. Misal nosi dodatak“po rimski običaj i čin", što je odgovaralo formuli u ranijim glagoljskim