glagoljskom čitankom čime upotpunjuje svoju knjigu i čini je krajnje sveobuhvatnom i veoma pristupač- nom za čitatelja. U Njegovo djelo od prve stranice zaokuplja pozor- nost čitatelja uvodeći ga postupno u jedno davno prošlo vrijeme, vrijeme nastajanja i formiranja kultu- re i pismenosti, a time i opstanka jednog naroda i to hrvatskog. Mnoge povijesne činjenice, obilje podata- ka i vjerodostojne ilustracije najznačajnijih pisanih dokumenata i spomenika na glagoljici učinit će, nema sumnje, od svakog čitatelja “Hrvatske glagoljice" pravog prijatelja u korist i na dobrobit hrvatskih pisa- nih tekovina na kojima se temelji hrvatska opstojnost. 'Ta promidžba je ujedno i jedna od najvećih vrijed- nosti ovog Žubrinićevog djela. Lidija Molzer OSNOVNO O GLAGOLJICI 1. Više od tisuću godina Hrvati su se na manjem ili većem dijelu svoga narodnoga prostora služili gla- goljicom. U 10., 11., i 12. stoljeću ona je jedino pismo kojim se bilježi hrvatska riječ, a od 13. do 15. stoljeća više nije jedino, ali jest premoćno u bilježenju hrvat- skoga jezika. 2. Do 12. stoljeća glagoljicom se služe i preci da- našnjih Bugara, Makedonaca i Čeha. Od 13. st. na dalje glagoljicom se služe samo Hrvati. Iznimno, glagoljica će se upotrebljavati u samostanu Emaus (u predgrađu Praga) i u samostanu Kleparz (u pred- građu Krakowa), ali ta je djelatnost usko povezana s hrvatskim glagoljašima koje su češki kralj Karlo IV. i poljski kralj Wladislaw Jagiello pozvali da ožive zamrlu glagoljicu na tamošnjim prostorima. 3. Izumitelj glagoljice Konstantin Solunski, po- znatiji kao Sveti Ćiril, ostavio je u njoj tragove svoje filološke genijalnosti (skupine glasova koje se slično izgovaraju, slične su i u pismu) i svoga svjetonazora (temeljni elementi najstarije glagoljice su kršćanski simboli: križ, trokut i krug). Na hrvatskom tlu glago- ljica će poprimiti uglaste oblike i uskladit se sa čakav- skim fonološkim sustavom. Dobit ćemo njezin oblik poznatu znanosti pod nazivom “hrvatska glagoljica". 4. Glagoljicom je pisan velik broj spomenika iz- vanredno važnih za povijest hrvatskoga jezika, naše književnosti i naše ukupne, ne samo kulturne povije- sti. Da Vas podsjetimo na neke: a) Bašćanska ploča (oko 1100.) stoji na samom početku povijesti našega jezika i naše književnosti. 92 Znameniti naš filolog Stjepan Ivšić nazvao ju je “dra- 'gim kamenom hrvatskoga jezika". Pisana je mješavi- nom staroslavenskoga i starohrvatskoga jezika, a ta mješavina je prvi poznati nam pokušaj da se stvori naširem teritoriju prihvatljiv književni jezik. Na ploči se prvi put na hrvatskom jeziku spominje ime našega naroda, jer se kaže: Zvonimir, kralj hrvatski. b) Vinodolski zakon (1288.) najstariji je hrvatski zapisani zakon i drugi po starosti u slavenskom svi- jetu (iza Ruske pravde). Manje je poznato da je taj spomenik preveden na sve tzv. svjetske jezike i neke druge, jer su povjesničari europske pravne tradicije u njemu vidjeli posebnu vrijednost s obzirom na spe- cifično uređivanje odnosa među ljudima. Vinodolski zakon stoji na početku odlične hrvatskoglagoljske prakse bilježenja pravnih normi: sačuvane su nam brojne povijesno-pravne listine i statuti gradova pisa- ni glagoljicom. Posebno mjesto među njima ima Raz- vod istarski, njegov temeljni sloj pisan je 1275.,koji na, za pravne tekstove neobičan način (s puno eleme- nata koji pripadaju književnosti u užem smislu) opi- suje slavenski običaj razvođenja zemljišta. Tekst je pisan latinskim, njemačkim i hrvatskim jezikom. €) Prvotisak Misala iz 1483, prvanašatiskana knjiga, glagoljski “Misal" po zakonu rimskoga dvora otisnut je 22. veljače 1483. Društvo prijatelja glagoljice će nastojati realizirati prijedlogakademika Eduarda Herci- gonje da se taj datum slavi kao Dan hrvatske kulture. Uistinu je impresivno kako su se hrvatski glagoljaši brzo uključili u Gutenbergovu galaksiju i otisnuli prvi misal u Europi koji nije bio tiskan latinicom i nije bio na latinskom jeziku. Tiskanje prve knjige najvažniji je korak u demokratizaciji kulture u jednom narodu: sada do knjige mogu doći mnogi, a ne samo nekolici- naza koje se one mukotrpno prepisuju. Hrvatski gla- goljaši tiskat će svoje knjige i u Hrvatskoj (Kosinj, Senj. Rijeka) i u inozemstvu (Venecija, Rim, Urach). 5. Kada opisuju svoje najvažnije primjerke, mno- ge najpoznatije knjižnice na svijetu navedu poneku hrvatsku knjigu pisanu glagoljicom. Najljepši hrvat- skoglagoljski rukopis “Hrvojev misal" (1404.) našao se u Biblioteci turskih sultana u Carigradu, čuveni “Novakov misal" (iz 1386.) nalazi se u Beču; mnogi vrijedni kodeksi čuvaju se u Vatikanu, Petrogradu, 'Washingtonu, Kopenhagenu, Londonu, Oxfordu, Mo- skvi, Budimpešti itd. Biblioteke koje su na različite načine do njih došle ponose se njima i tim više imamo se pravo ponositi mi, jer su te knjige pisali naši preci. 6. Srednjovjekovna hrvatska kultura bila je tropi- smena. Glagoljica je bila premoćan medij izražava-