glagoljskom čitankom čime upotpunjuje svoju knjigu
i čini je krajnje sveobuhvatnom i veoma pristupač-
nom za čitatelja. U

Njegovo djelo od prve stranice zaokuplja pozor-
nost čitatelja uvodeći ga postupno u jedno davno
prošlo vrijeme, vrijeme nastajanja i formiranja kultu-
re i pismenosti, a time i opstanka jednog naroda i to
hrvatskog. Mnoge povijesne činjenice, obilje podata-
ka i vjerodostojne ilustracije najznačajnijih pisanih
dokumenata i spomenika na glagoljici učinit će, nema
sumnje, od svakog čitatelja “Hrvatske glagoljice"
pravog prijatelja u korist i na dobrobit hrvatskih pisa-
nih tekovina na kojima se temelji hrvatska opstojnost.

'Ta promidžba je ujedno i jedna od najvećih vrijed-
nosti ovog Žubrinićevog djela.

  

Lidija Molzer
OSNOVNO O GLAGOLJICI

1. Više od tisuću godina Hrvati su se na manjem
ili većem dijelu svoga narodnoga prostora služili gla-
goljicom. U 10., 11., i 12. stoljeću ona je jedino pismo
kojim se bilježi hrvatska riječ, a od 13. do 15. stoljeća
više nije jedino, ali jest premoćno u bilježenju hrvat-
skoga jezika.

2. Do 12. stoljeća glagoljicom se služe i preci da-
našnjih Bugara, Makedonaca i Čeha. Od 13. st. na
dalje glagoljicom se služe samo Hrvati. Iznimno,
glagoljica će se upotrebljavati u samostanu Emaus
(u predgrađu Praga) i u samostanu Kleparz (u pred-
 građu Krakowa), ali ta je djelatnost usko povezana s
hrvatskim glagoljašima koje su češki kralj Karlo IV.
i poljski kralj Wladislaw Jagiello pozvali da ožive
zamrlu glagoljicu na tamošnjim prostorima.

3. Izumitelj glagoljice Konstantin Solunski, po-
znatiji kao Sveti Ćiril, ostavio je u njoj tragove svoje
filološke genijalnosti (skupine glasova koje se slično
izgovaraju, slične su i u pismu) i svoga svjetonazora
(temeljni elementi najstarije glagoljice su kršćanski
simboli: križ, trokut i krug). Na hrvatskom tlu glago-
ljica će poprimiti uglaste oblike i uskladit se sa čakav-
skim fonološkim sustavom. Dobit ćemo njezin oblik
poznatu znanosti pod nazivom “hrvatska glagoljica".

4. Glagoljicom je pisan velik broj spomenika iz-
vanredno važnih za povijest hrvatskoga jezika, naše
književnosti i naše ukupne, ne samo kulturne povije-
sti. Da Vas podsjetimo na neke:

a) Bašćanska ploča (oko 1100.) stoji na samom
početku povijesti našega jezika i naše književnosti.

 

92

Znameniti naš filolog Stjepan Ivšić nazvao ju je “dra-
'gim kamenom hrvatskoga jezika". Pisana je mješavi-
nom staroslavenskoga i starohrvatskoga jezika, a ta
mješavina je prvi poznati nam pokušaj da se stvori
naširem teritoriju prihvatljiv književni jezik. Na ploči
se prvi put na hrvatskom jeziku spominje ime našega
naroda, jer se kaže: Zvonimir, kralj hrvatski.

b) Vinodolski zakon (1288.) najstariji je hrvatski
zapisani zakon i drugi po starosti u slavenskom svi-
jetu (iza Ruske pravde). Manje je poznato da je taj
spomenik preveden na sve tzv. svjetske jezike i neke
druge, jer su povjesničari europske pravne tradicije
u njemu vidjeli posebnu vrijednost s obzirom na spe-
cifično uređivanje odnosa među ljudima. Vinodolski
zakon stoji na početku odlične hrvatskoglagoljske
prakse bilježenja pravnih normi: sačuvane su nam
brojne povijesno-pravne listine i statuti gradova pisa-
ni glagoljicom. Posebno mjesto među njima ima Raz-
vod istarski, njegov temeljni sloj pisan je 1275.,koji
na, za pravne tekstove neobičan način (s puno eleme-
nata koji pripadaju književnosti u užem smislu) opi-
suje slavenski običaj razvođenja zemljišta. Tekst je
pisan latinskim, njemačkim i hrvatskim jezikom.

€) Prvotisak Misala iz 1483, prvanašatiskana knjiga,
glagoljski “Misal" po zakonu rimskoga dvora otisnut
je 22. veljače 1483. Društvo prijatelja glagoljice će
nastojati realizirati prijedlogakademika Eduarda Herci-
gonje da se taj datum slavi kao Dan hrvatske kulture.
Uistinu je impresivno kako su se hrvatski glagoljaši
brzo uključili u Gutenbergovu galaksiju i otisnuli prvi
misal u Europi koji nije bio tiskan latinicom i nije bio
na latinskom jeziku. Tiskanje prve knjige najvažniji
je korak u demokratizaciji kulture u jednom narodu:
sada do knjige mogu doći mnogi, a ne samo nekolici-
naza koje se one mukotrpno prepisuju. Hrvatski gla-
goljaši tiskat će svoje knjige i u Hrvatskoj (Kosinj,
Senj. Rijeka) i u inozemstvu (Venecija, Rim, Urach).

5. Kada opisuju svoje najvažnije primjerke, mno-
ge najpoznatije knjižnice na svijetu navedu poneku
hrvatsku knjigu pisanu glagoljicom. Najljepši hrvat-
skoglagoljski rukopis “Hrvojev misal" (1404.) našao
se u Biblioteci turskih sultana u Carigradu, čuveni
“Novakov misal" (iz 1386.) nalazi se u Beču; mnogi
vrijedni kodeksi čuvaju se u Vatikanu, Petrogradu,
'Washingtonu, Kopenhagenu, Londonu, Oxfordu, Mo-
skvi, Budimpešti itd. Biblioteke koje su na različite
načine do njih došle ponose se njima i tim više imamo
se pravo ponositi mi, jer su te knjige pisali naši preci.

6. Srednjovjekovna hrvatska kultura bila je tropi-
smena. Glagoljica je bila premoćan medij izražava-