160 RIJEČKI TEOLOŠKI ČASOPIS, god. 2(1994) br. 2 stvarnom stanju glagoljskih natpisa, neprenosivih spomenika, trebamo dati prednost pred čudesnim načinom stvaranja tog pisma. Najproširenije je mišljenje da su glagoljicu sastavili Sv. Braća Ćirili Metod za moravske Slavene, ali nije bez značenja ni činjenica da se u moravskim krajevima nije sačuvalo na kamenu nijedno glagoljako slovo. Moguće je tumačenje da je to pismo presađeno u našu zemlju iz Moravske, ali zašto ne bi bilo moguće da se ono ovdje najprije ukorijenilo, pa su ga odavde Sv. Braća odnijela u Moravsku?' Imajući u vidu da, zapravo, nemamo nikakvih sigurnih podataka kako je to pismo nastalo, nije gornje razmišljanje preuzetno. Naime, ono u Žitijima, da je Sv. Ćirilu na čudesan način Bog objavio novo pismo za novi narod, jest uobičajeni način pisanja srednjovjekovnog pisca koji sve velike stvari pripisuje izravnoj Božjoj objavi. Kad bismo tu rečenicu prevodili na suvremeni jezik, onda bismo rekli da su Sv. Braća (ili sv. Ciril) dugo radila dok su sastavili novo pismo, ili pak da su se dali na istraživanje postoji li gdje već neko stvoreno pismo za slavenski jezik. Ako uzmemo ovu drugu pretpostavku, pismo je moglo nastati ondje gdje je brojnije slavensko žiteljstvo došlo u susret s pismenošću i tražilo načina da svoje riječi izrazi pismom, kako su to činili drugi narodi. Najbolje prilike za to bile su u Dalmaciji i Makedoniji, odnosno, sjevernoj Grčkoj, domovini Sv. Braće. Ti krajevi su pogodni jer su bili pod bizantskim utjecajem, a Bizant je dozvoljavao upotrebu raznih pisama i jezika, jednostavno zato,to je njegovo carstva imalo više razvijenijih kultura. Na Zapadu postojala je samo rimska, odnosno latinska kultura, pa se stvorio dojam da druga nije ni opravdana. Ta kultura izrazila se latinskim jezikom. Takva zapadnjačka svijest nije se mogla učvrstiti na našim prostorima, pogotovo ne na onima koji su bili pod trajnijim bizantskim utjecajem, kao što su dalmatisko priobalje i otoci. U svoju svijest Bizant je, dakle, ugradio postojanje različitih kultura i književnih jezika. Ovdje pod "dalmatinskim" uključujem cijelu istočnu obalu Jadrana. 7" Nije mi namjera podvrgavati kritici razne teorije dosadašnjem istraživanju premalo uzimala u obzir' natpisi u Kvamerskom bazenu i oko njega, pa lazište u slavenski svijet, a ne da je ona ovamo uvezena 5 Istoka. Ti isključujem vrije 'dosađašnjih zapadnih teorija. Imami ća je sv. Vispi, mnisionar ee o A čna glagoljica, “Logos kai mysterion“, Spomenica prigodom 80. obljetnice rođenja o. Martina Kirigina, M.iglsh 1989., str. 255-278). " z