bočnog broda, u kojoj su sve do 1868. godine pokapali senjske građane i kler, a obnovio je još neke oltare u pobočnom brodu (svete Ane, Svetoga Sakramenta). Iako Marko I. Ruić 1800. godine svjedoči o glagoljanju u senjskoj katedrali, što 1802. godine u pismu protivnicima glagoljanja u Malom Lošinju potvrđuje i generalni vikar senjske biskupije kanonik Mila- nes, dopuštenjem je i zalaganjem biskupa Ježića, pisca djela različita sa- držaja, 1824. godine u tiskari Karletzky u Rijeci tiskano novo izdanje tekstova namijenjenih bogoslužju, poznato pod nazivom "Šćavet", sada u potpunosti na govornom hrvatskom jeziku: Epistole / i / evanjela / priko svega litta / po redu missala rimskoga / s kupno / molitvami i blagoslovmi / u jezik slovinski prinesen / čime je u senjskoj i modruškoj ili krbavskoj biskupiji, u bogoslužju, unatoč buli pape Benedikta XIV., umjesto staroslavenskoga jezika ozakonjena uporaba šćaveta, govornoga narodnoga jezika. Tako su tom tiskovinom u “šćavetu" zapravo zamijenjeni rukopisni tekstovi ili cjeloviti misali, naj vjerojatnije nastali krajem XVIII. stoljeća, kad senjski svećenici glagolja mole Propagandu da ne dopusti daljnje priređivanje i tiskanje rusificiranih glagoljskih misala i brevijara, odnosno početkom XIX. stoljeća, kad traže da se tiskaju novi misali i brevijari posebno za seoske župe, gdje je već stoljećima stalna nestašica glagoljskih misala hrvatske redakcije. Jedan takav rukopisni misal — u “šćavetu" — iz senjske katedrale, nastao prije 1824. godine, izložen je u Sakralnoj baštini u Senju. Biskup Ježić nastavio je s uređenjem katedrale, posebno njezine unu- trašnjosti. Iz sekularizirane crkve pripadne pavlinskom samostanu svetoga Nikole, dokinutom 1786. godine a do konca XIX. stoljeća smještenome na današnjem Pavlinskom trgu u Senju, preseljen je 1798. u katedralu oltar Majke Božje od Sedam Žalosti, zajedno s istoimenom bratovštinom, za koju ga je, izgrađenog 1754. godine, Jakob de Marchioli darovao pavlinskoj crkvi svetoga Nikole u Senju, kako, na stipesu oltara, govori sljedeći natpis na kartuši s bogatom baroknom florealnom dekoracijom: D.O.M. ARA HAEC VEN. CONGNIS. DEIPARAE VIRGINIS DOLOROSAE PERILLIS. D. IACOBI MARCHI- OLI STUDIO CURAQ. MARN FUIT EXOR:* LA:* XI. KAL. IAN. ANRE:* SALU MDCCLIV 888