Juraj LOKMER Senjska katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije te senjski i senjsko-modruški biskupi (III.) (Povijesno-kulturni vodič) Vrijeme šćaveta Pustolovni venecijanski opat i putopisac Alberto Fortis posjetio je Senj 1770. godine i u svojoj knjizi ,,Putovanje po Dalmaciji“ (Venecija 1774.), u kratkome opisu Senja, njegovih znamenitosti, posebnosti, ljudi i običaja, zapazio da se bogoslužje u senjskoj katedrall obavlja dijelom na “glagoljaškom ilirskome, a dijelom na lati; i bila praksa u senjskoj i modruškoj biskupiji. Nazvavši jezik “glagoljaško ilirskim" (tj. glagoljaško hrvatskim), Fortis je zabilježio u to vrijeme do- brano uznapredovali proces prodora govornoga narodnoga jezika u staro- slavenski liturgijski, u ovoj i nekim drugim biskupijama, odnosno pretežnu uporabu govornoga jezika u njihovu bogoslužju, tj. pojavu “slaveta" ili “šćaveta", što ga je još 1754. godine papa Benedikt XIV. oštro zabranio enciklikom “Ex pastorali munere" Biskup Ježić bio je prosvijećeni apsolutist i za njegova su biskupo- vanja na području senjske i modruške biskupije ukinuti brojni samostani (isusovci u Rijeci, pavlini u Crikvenici, Novom, Senju i Kapeli), a drugi su prenamijenjeni, kao franjevački u Senju, gdje je 1806. godine biskup Ježić osnovao bogoslovno učilište za područje svojih biskupija. Obnovio je glavni oltar katedrale, što ga je je Svicarac Clemente Sommazzi izradio u stucco-tehnici. Na njemu je bio reljef Marijina uznesenja, a iznad njega prikaz svetoga Jurja, gradskoga patrona i zaštitnika senjske biskupije, kako ubija zmaja. Sa strane su bili kipovi svetoga Petra i svetoga Pavla. Taj je oltar znatno oštećen u II. svjetskom ratu, a poslije je u obnovi katedrale demontiran. Ježić je sagradio (dovršio) kriptu ispod južnog (desnog) po- * Ovaj tekst nastao je kao rezultat nastojanja autora da napiše vodič po katedrali u kojemu bi na tveno jednostavan i literamo prikladan način donio što više podataka o senjskoj crkvenoj povijesti i im spomenicima koji su ostali sačuvani nakon razaranja u Il. svjetskome ratu. Kako je tekst očito prerastao okvire turističkoga vodiča, vrijedi s njim upoznati svakoga koga zanima hrvatska, još uvijek manje poznata ili nepoznata, crkvena baština. Zahvaljujem gospodici Mileni Rogić iz Sakralne baštine u Senju na informacijama i pomoći pri pisanju teksta ovoga vodiča. 887