Prvi i jedini koji je sustavno popisao i opisao sve glagoljske rukopise na otoku Krku bio je Vjekoslav Štefanić. Njegov katalog, tj. inventar, pod naslovom Glagoljski rukopisi otoka Krka (objavljen je u Zagrebu 1960. godine, kao S knjiga Djela Jugoslavenske akademija znanosti i umjetnosti) i danas je nezaobilazno djelo za proučavanje hrvatskoga glagolizma. Također, i drugi značajni rad istoga autora, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije (u dva sveska, Zagreb 1969., 1970), predstavlja pravu riznicu za izučavanje glagoljice. U poglavlju o Dubašnici u knjizi Glagoljski rukopisi otoka Krka V. Štefanić popisao je i opisao glagoljske rukopise iz Dubašnice, a koji su se tada na njezinu području čuvali. Poglavlje se sastoji od dviju cjelina (Župni ured u Bogovićima i Franjevački samostan u Portu) i zasebnoga dodatka, tj. popisa rukopisa koji se više ne nalaze u Dubašnici, a potječu iz nje ili s njom imaju nekakve veze. Sveukupno je popisano 76 glagoljskih rukopisa iz Dubašnice, a od toga opisano njih 36. Od tog broja, 13 je rukopisa iz župnog ureda u Bogovićima, a 23 rukopisa iz samostana u Portu. Štefanić je, dakle, opisao sveukupno 36 rukopisa, dok je u dodatku donio popis 40 dubašljanskih rukopisa. Većina tih rukopisa iz dodatka danas se čuva u različitim ustanovama u Zagrebu (u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatskom državnom arhivu, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Gradskoj knjižnici u Zagrebu) i drugdje. 'Ti su rukopisi različitoga sadržaja. Možemo ih podijeliti, s jedne strane, na crkvene, a s druge, na javne. Pod prve naprimjer ubrajamo matice, kapitulske knjige, registre izrečenih misa, različite samostanske knjige, misale, brevijare. Javne rukopise predstavljaju naprimjer notarske knjige (koncepti i protokoli), različite isprave javnopravnoga karaktera i dr. Javne su se isprave čuvale kod notara, a crkvene u sakristiji!? župne crkve, koja se — napomenimo — prvo nalazila u selu Dubašnica, a zatim u selu Bogovići, koje je postalo novo sjedište župe koja je zadržala svoje staro ime. Župni se ured i danas tu nalazi. Kako nas je u prvom redu zanimalo stanje i broj glagoljskih rukopisa župe Dubašnica, tako smo u kolovozu 2003. pregledali župni arhiva u Bogovićima. Zatekli smo sljedeće stanje: Glagoljski rukopisi u župnom uredu u Bogovićima: Kapitulska knjiga: vječni legati, g. 1738-1804. (na knjizi piše od 1620-1833.)" Kapitulska knjiga: isprave XVIII. st. izdaci, g. 1803-1814. Knjiga Majke Karmenske - patronat obitelji Bogović, g. 1782-1860. Kapitulska knjiga: primici Registar misnih legata dubašljanskog kapitula, g. 1757-1803. (u knjizi do 1763.)'* Registar izrečenih misa dubašljanskog klera, g. 1775-1787. Registar izrečenih misa dubašljanskog klera, g. 1799-1817. '? No, skrenimo pažnju da su se crkveni spisi znali čuvati i u župnikovoj kući, a ne u sakri Primjer za to imamo u Kapitulskoj knjizi — vječni legati (g. 1738-1804.) u kojoj se među ostalim navodi: "Zasto godišća 1738 bivši prokaratur običaini p(oštova)ni pop Anton Strilčić u nega kući bivši svi (/) knige p(oštovano)ga klera edan () od punti od teštamenti, a druga od pisam, doiduće zgorenje ne misleće od rećene kuće, izgoriše zgoru rečene knige ..." Vidi: V. ŠTEFANIĆ, Glagoljski rukopisi otoka Krka, Zagreb 1960.,str. 96. * Ova je zabilješka napravljena na posebnom papiru i umetnuta u navedeni glagoljski rukopis. Pretpostavljamo da je učinjena prilikom pregleda rukopisa u Zagrebu. ' Isto.