Informacije o prvim dubašljanskim plovanima, tj. župnicima, njihovim imenima i prezimenima, imamo tek iz druge pol. 16. stoljeća.“ Preko takvih podataka — u prvom redu o naseljavanju i bratovštinama — Štefanić zaključuje kako je dubašljanska župa osnovana — možda — 1491. godine.“ Međutim, ta je godina terminus post quem non, osnivanja dubašljanske župe. Razlog tomu leži u činjenici da se ovdje u 1451-1463. godine* masovno naseljava stanovništvo sa susjednog kopna i drugih područja (u izvorima se nazivaju Morlaci).' Njih, kao svoje podanike, ovdje dovodi posljednji krčki knez Ivan VII. Frankapan. Upravo bi stoga bilo logično — ponajprije zbog svoje katoličke vjere* i masovnosti — da su oni po svome dolasku ubrzo oblikovali župsku zajednicu, a ne da su na njezino ustrojavanje čekali skoro 30 godina. (Istine radi treba kazati da je među naseljenicima bilo i Rumunja.) U prilog našoj tezi ide i činjenica da je puno prije nego li je knez Ivan odveden od strane Mlečana sa otoka Krka (a to je 1480."), od istoga kneza bilo naređeno da na novonaseljena područja daju desetinu crkvi Sv. Apolinara. Desetinu već tada prima ondašnji župnik.'“ Područje župe Dubašnice obuhvaća sjeverozapad otoka Krka. Središte župe bilo je selo Dubašnica koje je izumrlo u 18. st., da bi zatim tu funkciju (u 19. st.) preuzelo selo Bogovići, ali je župa u svome imenu i dalje zadržala naziv Dubašnica. Uz još nekoliko župa po otoku, sve do 1828., iste su sačinjavale Krčku biskupiju. Kao posebnost ove biskupije ističu se glagoljaški seoski kaptoli zvani ruralni ili ladanjski kaptoli. Oni su odigrali važnu ulogu u pogledu uporabe glagoljice i hrvatsko-crkvenoslavenskoga jezika u službi Božjoj 'Takav je kaptol, kao što smo vidjeli, postojao i u dubašljanskoj župi. U župi Dubašnica, u selu Porat, osnovan je 1480. samostan Sv. Marije Magdalene, franjevaca trećoredaca — glagoljaša. Samostanski arhiv posjeduje 23 registrirana glagoljska rukopisa, među kojima posebnu pažnju privlače knjige samostanskih primitaka i izdataka — "Datja i prijatja" - predragocjeni izvor za gospodarsku povijest ovih područja. (O ovom samostanskom arhivu detaljnije ćemo govoriti jednom drugom prilikom, a za sada, u dodatku ovoga članka, donosimo samo popis njegovih glagoljskih rukopisa.) Ovaj kratki prikaz početka župe u Dubašnici učinili smo jer od kada postoji župa od tada je u njoj u uporabi glagoljica. Upotrebljavali su je kako kler, tako i puk, prije svega "popi glagoljaši" i glagoljaški notari. Uostalom, to je slučaj i drugdje po otoku Krku, kvarnerskom području i šire. Dio te — u svakom pogledu — kulturne i povijesne baštine sačuvao nam se u vidu glagoljskih rukopisa, isprava i natpisa.'' No, njihov broj i stanje iziskuje od nas da mu pristupimo kao specifičnom fenomenu i vrijednosti te u svakom pogledu poradimo na njegovu čuvanju, zaštiti, predstavljanju i znanstvenoj obradi. * Usp. Vj. ŠTEFANIĆ, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, II. dio, Zagreb 1970., str. 144; A. ZEC, Dubašnica jučer, danas, Rijeka 1969., str. 16; A. TURČIĆ, Dubašnica — sveta baština i duhovni zov, Dubašnica 1996., sr. 14 * Vj. ŠTEFANIĆ, Opatija sv. Lucije u Baški i drugi benediktinski samostani na Krku, Croatia sacra, god. VI., br. 11-12, Zagreb 1936., sr. 15. * Po Vj. ŠTEFANIĆU (Hrvatska Enciklopedija, sv. V., str. 352) to bi bilo od 1460. do 1470. godine. *7 1 ŽIC ROKOV, "Naseljavanje Dubašnice i Poljica u 15. stoljeću", Krčki zbornik, 7, Krk 1976., str. 184. Autor ime Murlak/Murlaci tumači kao pojam koji se u našim krajevima - npr. na o. Krku - odnosi "u najvećoj mjeri na hrvatsko stanovništvo na susjednom kopni * |. ŽIC ROKOV, Naseljavanje Dubašnice i Poljica u 15. stoljeću, str. 183-194; M. BOLONIĆ - 1. ŽIC ROKOV, Otok Krk kroz vjekove, Zagreb 1977., str. 350-362. * Vj. KLAIĆ, Krčki knezovi Frankapani. Knjiga I, Zagreb 1901., str. 276-287; P. STRČIĆ, Frankapan, Hrvatski biografski leksikon 4, Zagreb 1998.,sir. 412. \" |. ŽIC ROKOV, Naseljavanje Dubašnice i Poljica u 15. stoljeću, str. 186. ' Što se glagoljskih natpisa tiče tu je i dalje kapitalno djelo B. FUČIĆA, Glagoljski natpisi, Djela JAZU (knjiga 57), Zagreb 1982. (za Dubašnicu, sir. 143-147)