PRIKAZI I OSVI Gotovo nepoznato londonsko izdanje Fučićeve studije o hrvatskoj glagoljskoj epigrafici iz 1999. godine (Branko Fučić: Croatian glagolitic epigraphy, Stephen Osborne, London, 1999.) Habent sua fata libel: možda je već i previše puta u različitim kontek- stima korištena latinska izreka Teren- cijana Maura, rimskoga gramatičara iz 2./3. stoljeća, koja se često pokaza- la točnom. Doduše, u izvornome tu- mačenju ta se izreka u prvome redu odnosi na to da kako se knjige čitaju i razumijevaju takva će im biti i sudbi- na, a tek onda na njihovu pokretnost i selidbu. No, kako god bilo — i u užem i širem, općenitijem tumačenju — ta se izreka može primijeniti na knjigu ko- joj ovdje želimo posvetiti nekoliko redaka. Recimo odmah da sadržaj te knjige nije nepoznat hrvatskim i ino- zemnim slavistima, niti je u njoj izne- seno nešto nepoznato u znanstvenome smislu. Naime, u Londonu je 1999. godine tiskana knjiga Branka Fučića (1920.— 1999.), — hrvatskoga _ povjesničara umjetnosti i kulture, stručnjaka za srednjovjekovno zidno slikarstvo i hr- vatski glagoljizam. Ne bi tu ništa bilo čudno da o toj knjizi u Hrvatskoj goto- vo nitko ništa nije čuo, niti se za njezi- no tiskanje uopće znalo. Naime, ta je knjiga objavljena poslije smrti Bran- ka Fučića i ne raspolažemo podatci- ma o njezinu tisku. Iz jednoga razgo- vora s Dragom (Draganom) Fučićem, bratom Branka Fučića, zaključio sam da ni on nije bio upoznat s navedenim izdanjem. Bibliografski podatak nije bio naveden ni u jednom dostupnom katalogu, bibliografiji ili biografiji koje se odnose na život i djelo Bran- ka Fučića. Knjiga nosi naslov Croa- tian glagolitic epigraphy. Objavio ju je engleski izdavač Stephen Osborne u Londonu 1999. godine na 47 strani- ca. U tekstu ima ukupno 35 slikovnih priloga, crteža i karata. Na naslovni- ci se nalazi fotografija Plominskog re- ljefa i natpisa. Sam tekst u knjizi nosi naslov_Croatian glagolitic epigrap- hy — historical and cultural aspects. U uvodu se definira glagoljica i glav- ni povijesni trenutci vezani uz njezin život kao pisma, od njezinih početa- ka u 9. stoljeću pa sve do konačno- ga zamiranja u 19. stoljeću. Taj razvoj popraćen je kartografskim i topograf- skim prilozima i crtežima. Potom se na kronološkoj bazi obrađuju hrvatski glagoljski natpisi od Plominskog nat- pisa (The Plomin Inscription, str. 12.— 15.), Valunske ploče (The Valun Slab, str. 15.) i Krčkog natpisa (The Krk Inscription, str. 16.) svi iz 11. stolje- ća, Bašćanske ploče (The Baška Tab- let, str. 16.-21.), Jurandvorskih ulo- maka (The Jurandvor Fragments, str. 21.-22.) i Senjske ploče (The Tablet of Senj, str. 22.-23.) svi iz 11./12. sto-