su ranokršćanski mučenici: Sofija iz 2. st., Juraj iz 3. st. i Silvestar iz 4. st. Njihov se kult proširio
na Istoku i Zapadu, a poginuli su od ruke poganskih vladara pa su simbol pobjede kršćanstva nad
poganstvom, A tako je i s građevinama podignutima njima u čast: crkva sv. Silvestra sagrađena je
na Hramu Sunca, a crkva sv. Đurđa na nekoj nepoznatoj antičkoj građevini, možda također crkvi.

Konavoski natpis

Novo čitanje prvoga dijela Marice Čunčić ne slaže se s prijašnjim čitanjima Kapetanića i Žagara
koje glasi: (is)kl(e)sa goneslavo gospoin' kao što se ne slaže ni s čitanjem Gordane Tomović: ja
kl(i)sa(r)h' ne sl(&)pac' ho(ž)d(') bos n' u koje su umetnuta četiri slova (u zagradama) i stoga je
nategnuto. U potpuno novom čitanju, koje će biti objavljeno u Slovu 59 (2009), M. Čunčić otkriva
da je glagoljski tekst bez predloška ili nacrta klesao laik. To baca tračak svjetla u odgonetavanju
tadašnje glagoljske pismenosti: mogli su i laici pisati glagoljicu iako je to bila rijetkost jer su
uglavnom redovnici i svećenici bili pismeni.

Postoje znakovi velike starine hrvatskoga jezika u oba natpisa sa sustavom od sedam samoglasni
koji je prisutan u većini hrvatskih glagoljskih fragmenata iz toga razdoblja. Natpisi su ,,napredniji“
u odnosu na istovremene rukopise i u njima je prisutniji narodni govor pa možemo reći da je tekst
zapisan starim hrvatskim s nekim elementima hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika.

 

Dr. se. Marica Čunčić