su ranokršćanski mučenici: Sofija iz 2. st., Juraj iz 3. st. i Silvestar iz 4. st. Njihov se kult proširio na Istoku i Zapadu, a poginuli su od ruke poganskih vladara pa su simbol pobjede kršćanstva nad poganstvom, A tako je i s građevinama podignutima njima u čast: crkva sv. Silvestra sagrađena je na Hramu Sunca, a crkva sv. Đurđa na nekoj nepoznatoj antičkoj građevini, možda također crkvi. Konavoski natpis Novo čitanje prvoga dijela Marice Čunčić ne slaže se s prijašnjim čitanjima Kapetanića i Žagara koje glasi: (is)kl(e)sa goneslavo gospoin' kao što se ne slaže ni s čitanjem Gordane Tomović: ja kl(i)sa(r)h' ne sl(&)pac' ho(ž)d(') bos n' u koje su umetnuta četiri slova (u zagradama) i stoga je nategnuto. U potpuno novom čitanju, koje će biti objavljeno u Slovu 59 (2009), M. Čunčić otkriva da je glagoljski tekst bez predloška ili nacrta klesao laik. To baca tračak svjetla u odgonetavanju tadašnje glagoljske pismenosti: mogli su i laici pisati glagoljicu iako je to bila rijetkost jer su uglavnom redovnici i svećenici bili pismeni. Postoje znakovi velike starine hrvatskoga jezika u oba natpisa sa sustavom od sedam samoglasni koji je prisutan u većini hrvatskih glagoljskih fragmenata iz toga razdoblja. Natpisi su ,,napredniji“ u odnosu na istovremene rukopise i u njima je prisutniji narodni govor pa možemo reći da je tekst zapisan starim hrvatskim s nekim elementima hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika. Dr. se. Marica Čunčić