rvatinićisespominju u jednoj spravi Karla1l.od 14. 7, 1299. kao Hrovatinus comes. Najmoćniji od njih je vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, prisraša napuljskih kraljeva Karla Dračkoga i Ladislava "Napuljskoga. Iz njihova anžuvinskoga grba uz Hrvatinići ljiljane popur bosanskih i drugih europskih kraljeva. FM;C se popeo do velike političke moći i ugleda lsvojom vjernošću bosanskim kraljevima. Kralj stoja dopušta mu da osvaja dalmatinske gradove pod zastavom napuljskoga kralja. Zbog vjernosti iskazane kralju Ladislavu i njegovu ocu Karlu Dračkome, Ladislav u Gaeti 1391. poveljom potvrđuje vojvodi Hrvoju i njegovu bratu Vuku Vukčiću banovinu kraljevine Dalmacije i Hrvatske. lakon_što je Žigmund u Križevcima pobio hrvatske plemiće, Ladislav se oslonio na najmoćnijeg tadašnjeg bosanskog vojvodu Hrvoja koji će, uz pomoć maršala Sicilije i vrhovnoga kapetana napuljske mornarice Alojzija Aldemarisca, uspjeti da svi dalmatinski gradovi izvjese Ladislavovu zastavu. | Ostrogonski — nadbiskup Ivan_ Kanižaj krunio je Ladislava 5. 8. 1403. g. u Zadru za hrvatskougarskoga kralja. Prije povratka u Napulj, kralj je uzdigao Hrvoja na veliku čast ercega (dux) grada Splita davši mu u posjed otok Brač, Hvar i Korčulu te ga postavlja svojim jedinim namjesnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji. Od toga se vremena Hrvoje maziva u_splitskim spomenicima herceg Spljeta, potkralj (vicerex) Dalmacije i Hrvatske, najveći vojvoda bosanski i knez donjih strana. d'ba crkvene vlasti prihvate Hrvoja, osumnjičena zbog bogumilstva, za hercega katoličkoga grada Splira, naručili su crkveni dostojanstvenici za njega misal koji će potvrditi Hrvojevu pripadnost kacoličkoj crkvi. Taj glagoljski misal napisan je između 1403. i 1404. godine kad je vojvoda bio na vrhuncu svoje moći. Na kraju misala nalazi se slika Hrvoja preko cijele svranice na bijelom pobjedničkom konju. Hrvoja Vukčića Hrvatinića (1404. - 2004.) Marica Cunčić Isto tako zauzima cijelu stranicu njegov grb s latinskim natpisom: Arma Hervoiae ducis Spalatensis. Pisac Butko koji je pisao misal s još nekim pomoćnicima u dosta velikoj žurbi, zapisao je svoje ime na 139. listu u spomenu živih: Ti pomeni žive ke hoćb i But'ka pisca. isal je izvanredno lijepo iluminiran. Ima oko 380 živopisnih inicijala i 94 minijature na 243 lista (ili 486 stranica) pergamene. Neki su inicijali prožeti heraldičkim elementima iz Hrvojeva grba, a pozadina u više minijatura pokazuje dijelove Splira: zidine Dioklecijanove palače i toranj sv. Duje. U kalendar su uvršteni sveci koje su štovali Anžuvinci, i sv. Duje, zaštitnik grada Splita. Boje su vrlo dobro sačuvane. Osim sakralnih tema u minijaturama (sveci iz Staroga i Novoga zavjeta, prizori iz Kristova života), ilustrirani kalendar ima slike svakidašnjih poslova. Hem je bio optočen dragim kamenjem koje je kasnije nestalo. Izgleda da je zbog tih dragocjenosti i postao plijenom rurskih osvajača i dostojnim darom sultanskoj biblioteci. Još i danas glagoljski misal resi sulransku biblioteku Topkapi Sarayi u Carigradu, samo s nešto skromnijim koricama u tzv. Vildis-uvezu iz 19. st. rvi ga je zabilježio A. D. Mordimann u popisu rukopisa sulranske biblioteke. — Ekspedicija Mađarskeakademije (Kubiny, Heszlmann, Ipolyi) koja je 1862. godine u Carigradu tražila knjige Korvinove biblioreke, prvi pur naziva ovaj kodeks misalom, tako da u katalog Ernsta Dethiera ulazi pod nazivom misal ?. Nova delegacija Mađarske Akademije pod vodstvom turkologa Vambćryja prenosi Hrvojev misal 1889. god. u Budim i šalje ga u Beč na fotolirografsko snimanje i proučavanje subvencijom bosanske vlade i rezulrati su objavljeni u jednoj sruć O0000000000000000000000000000000000000000000 ' Phiologus 1850, V(1850) 759 i IX. (1854) 584 > Augrateon IX, 1868 * Misal glagoliticum Hereviae ducs Spalateni,recensuenunt\.Jagić L. Thsllčcny F Wickhofi, Vindobonac 18 ekuwaeih 2004