-M. Čunčić, Odlomak glagoljskog brevijaraiz Banja, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 44/2002., sr. 47-98. Uz ekavizme (“e" za “8"), npr. “&k(0) že ubo v'znositi se smerit' se... iže smerit' se vznosit' se" (la 33-34), “i semrti ne budet' k tomu ni plača ni vapla ni bolezni" (1d 27), oliže istlenić [zrak]u eju budut»" (2a 2), “h(rest)i iže zd'ržit obi steni" (1e 39-14 1); ima i ikavizama, npr. u već navedenoj sintagmi “obi steni", zatim “oblicite se v[oružić s(ve)a]a" (2a 38), sve po pravilu Jakubinskog o distribuciji “i" i “e" kao zamjene za “jat". Od zanimljivosti navodim riječ “nrav»" koja je muškoga roda: “protivu nravu" (1c 1) i im- perativ “pospešai se" — kad Isus požuruje Zakeja da side s drveta: “Zakheju pospešai se sniti" (14 13). Pisar je napravio razne vrste pogrešaka. Tako npr. piše “n(a)šago" umjesto “n(a)šego", “svčt" (la 22) umjesto “svčste", Dva puta umjesto “dvare" (vrata) piše “t'var»" (la 15-16), “tvar»" (la 19). Na jednom je mjestu prepisao latinski tekst: “ita e(st)" (la 34) gdje II. Novljanski brevijar (dalje BrN2)" ima “težde". Zatim ima riječ “s(love)sa"' (Ib 14) gdje prema latinskoj paraleli kao i prema BrN2 353c treba biti “sl(a)va". U sintagi “onoe več'noe n(e)b(e)skoe" (la 38) nalazimo genitiv pridjeva prema zamjeničkoj tvrdoj promjeni, koja se ravna prema zamjenici “onoe". Na jednom mjestu ima “dobroju" (1c 2) za “dobruju". Pisar nije baš ni dosljedan. Piše “krome" (1d 35) i “krome" (la 28), “h" (Ib 29) i “k" u riječi “sukomornočem"" (Ic 8). Negdje je sam ispravio svoju pogrešku: prekrižio je suvišno slovo “v": “kro+me" (la 28). Ima “kamem"" (I 39) umjesto “kamene" (BrN2 3544). Sve ove karaktet tike jezika idu u 15. stoljeće. Pismo Odlomak rukopisa ukrašen je jednim većim inicijalom “k". Drugorazredni inicijali u dva reda uglavnom su crveni (sl. 7). Na slici su svi vidljivi i čitljivi inicijali preslikani u naravnoj relativnoj veličini (jedan prema drugome). Kao što se iz preslikanih primjera vidi, ima mnoštvo ligatura svih vrsta: horizontalne adekvatne (npr. pl, vd), vertikalne (npr. an, pr, tr, br) ili tročlane (npr. mor, pod), neadekvatne (npr. el), a mnoge su tročlane. “Ot" se redo- vito piše s okomitom crtom iznad “o". Bogatstvo kombinacija još je veće, ali nisu sve li ture na ovoj slici. Što brojnije ligature, to je rukopis mlađi. Zato se ne može staviti ranije od 15. st., 4 s takvim datiranjem se slažu i druge karakte oštro, desna stranica slova “jat" je prelomljena, poštuje se donja i gornja linija crtovlja, o- sim što “ju" prelazi donju, a *1" i *2" gornju crtu, kao i “F" u vertikalnoj ligaturi, za razliku od “o" koje u vertikalnim ligaturama (npr. ho, go) ostaje ispod gornje crte. Po svim karakte- ristikama pismo je iz 15. stoljeća. Kao što je već rečeno, rubne rupe kao trag izrade linij- skoga sustava pokazuju da je rukopis nastao u benediktinskom samostanu u Tkonu i velika je vjerojatnost da je pisar bio benediktinac. !4 Novljanski brevijar, Hrvatskoglagoljski rukopis iz 1495., Župni arhiv Novi Vinodolski, fototipsko izdanje, Uvod i bibliografija Marija Pantelić i Anica Nazor, Staroslavenski inslitat, Turistkomere, Zagreb, 1977.