Mile Bogović: Je li glagoljica hrvatsko pismo?

 

Ćiril je stvorio ćirilicu

Poznata su slavenska pisma: glagoljica i ćirilica, a ćirilometodski izvori
govore samo o jednom.

Glavna pisana svjedočanstva koja vežu nastanak glagoljice i starosla-
venske liturgije uz djelo Sv. braće Ćirila i Metoda jesu: Žitje Konstanti-
na Ćirila i Traktat o pismenima Črnorisca Hrabra.“

Konstantin (Ćiril) i Metod, prema tim izvorima, putuju 863. kao misio-
nari među Slavene. To je povijesna činjenica. Prije nego su krenuli, Ži-
tja navode slijedeće:

Kada je car odredio Konstantina da ide kao misionar u Moravsku, on
mu je na to odgovorio: ,,S radošću ću onamo otići ako imaju pismo za
svoj jezik." Na to će car: ,,Ako ti hoćeš, tebi to može Bog dati, koji daje
svima što usrdno mole, i otvara onima koji kucaju." Otišavši, Filozof
se, po svom prvotnom običaju, dao na molitvu s drugim suradnicima.
Uskoro mu se javi Bog, koji sluša molitve svojih slugu, i odmah sastavi
pismena i poče pisati evanđeoske riječi: ,Iskoni bč slovo, i Slovo bč u
Boga i Bog bč Slovo"“ itd. Tu se ne kaže kojim je to pismom Filozof
počeo pisati: glagoljicom ili ćirilicom.

   

Jasno prepoznajemo način srednjovjekovnih pisaca koji iza svih velikih
događaja želi staviti Božju pokretačku ruku.

Slično Žitjima i Črnorizac Hrabar govori o nastanku slavenskih slova
putem Božje objave Konstantinu Ćirilu. Međutim Hrabar izričito kaže
da su slavenska slova nastala po uzoru na grčka, što se može reći za ći-
rilicu, nipošto za glagoljicu. Samo za one glasove (foneme) koji nemaju
u grčkom pismu odgovarajući znak (grafem), stvoreni su novi znakovi.“

zano gdje se nalaze naše prve tiskane glagoljske knjige (str. 65). U naše vrijeme, kada svi pišu
pa ima malo vremena za čitanje, ostala je nezapažena ta vrijedna knjiga Stanislava Škrbeca.
Osim drugih dobrih osobina, ona daje do danas najpotpuniji pregled glagoljskog tiskarstva
(str. 63-205). Zanimljiva je i autorova slutnja ,,da su na tom istom kvarnersko-istarskom pro-
storu, jedino na njemu, ugrađeni možda i najstariji temelji hrvatske nacije i kulture: hrvatski
(čakavski) govor, hrvatsko (glagoljsko) pismo, hrvatsko (glagoljsko) tiskarstvo, hrvatski me-
los, hrvatska arhitektura (str. 29).

4 Poznati su mi, dakako, i drugi izvori, ali držim da su ta dva najvažniji i najcitiraniji.

$ Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela. - Preveo i protumačio Josip Bratulić, Kr-
šćanska sadašnjost, Zagreb, 1985., str. 70-71.

6 Hrabar kaže: ..A ovo su slavenska slova, kako ih valja pisati i izgovarati: a, b, v, i tako dalje
do e. Od njih su 24 slična grčkim slovima, a to su ova: a, v, g, d, 6, z, i, th, i, k, I, m, n, ks, o,
p. r, s, 4, u f, h, ps, w, a 14 su po slavenskom jeziku, i to su ova: b. ž, 3, c, č, š, št, », bi, b. č

 

   

 

369