Mile Bogović: Je li glagoljica hrvatsko pismo? Ćiril je stvorio ćirilicu Poznata su slavenska pisma: glagoljica i ćirilica, a ćirilometodski izvori govore samo o jednom. Glavna pisana svjedočanstva koja vežu nastanak glagoljice i starosla- venske liturgije uz djelo Sv. braće Ćirila i Metoda jesu: Žitje Konstanti- na Ćirila i Traktat o pismenima Črnorisca Hrabra.“ Konstantin (Ćiril) i Metod, prema tim izvorima, putuju 863. kao misio- nari među Slavene. To je povijesna činjenica. Prije nego su krenuli, Ži- tja navode slijedeće: Kada je car odredio Konstantina da ide kao misionar u Moravsku, on mu je na to odgovorio: ,,S radošću ću onamo otići ako imaju pismo za svoj jezik." Na to će car: ,,Ako ti hoćeš, tebi to može Bog dati, koji daje svima što usrdno mole, i otvara onima koji kucaju." Otišavši, Filozof se, po svom prvotnom običaju, dao na molitvu s drugim suradnicima. Uskoro mu se javi Bog, koji sluša molitve svojih slugu, i odmah sastavi pismena i poče pisati evanđeoske riječi: ,Iskoni bč slovo, i Slovo bč u Boga i Bog bč Slovo"“ itd. Tu se ne kaže kojim je to pismom Filozof počeo pisati: glagoljicom ili ćirilicom. Jasno prepoznajemo način srednjovjekovnih pisaca koji iza svih velikih događaja želi staviti Božju pokretačku ruku. Slično Žitjima i Črnorizac Hrabar govori o nastanku slavenskih slova putem Božje objave Konstantinu Ćirilu. Međutim Hrabar izričito kaže da su slavenska slova nastala po uzoru na grčka, što se može reći za ći- rilicu, nipošto za glagoljicu. Samo za one glasove (foneme) koji nemaju u grčkom pismu odgovarajući znak (grafem), stvoreni su novi znakovi.“ zano gdje se nalaze naše prve tiskane glagoljske knjige (str. 65). U naše vrijeme, kada svi pišu pa ima malo vremena za čitanje, ostala je nezapažena ta vrijedna knjiga Stanislava Škrbeca. Osim drugih dobrih osobina, ona daje do danas najpotpuniji pregled glagoljskog tiskarstva (str. 63-205). Zanimljiva je i autorova slutnja ,,da su na tom istom kvarnersko-istarskom pro- storu, jedino na njemu, ugrađeni možda i najstariji temelji hrvatske nacije i kulture: hrvatski (čakavski) govor, hrvatsko (glagoljsko) pismo, hrvatsko (glagoljsko) tiskarstvo, hrvatski me- los, hrvatska arhitektura (str. 29). 4 Poznati su mi, dakako, i drugi izvori, ali držim da su ta dva najvažniji i najcitiraniji. $ Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela. - Preveo i protumačio Josip Bratulić, Kr- šćanska sadašnjost, Zagreb, 1985., str. 70-71. 6 Hrabar kaže: ..A ovo su slavenska slova, kako ih valja pisati i izgovarati: a, b, v, i tako dalje do e. Od njih su 24 slična grčkim slovima, a to su ova: a, v, g, d, 6, z, i, th, i, k, I, m, n, ks, o, p. r, s, 4, u f, h, ps, w, a 14 su po slavenskom jeziku, i to su ova: b. ž, 3, c, č, š, št, », bi, b. č 369