Dani dr. Franje Tuđmana 2012. na jezgra naših najstarijih glagoljskih natpisa iz XI, XII i XIII stoljeća nalazi na hrvatskom sjeverozapadu".! Što se tiče onih glagoljskih natpisa izvan hrvatskog prostora koji se obično datiraju kao stariji od prvih naših kamenih spomenika, možemo reći da među njima nema takvih natpisa u kojima su slova uklesana u tvrdu materiju, nego se radi o grafitima (ugrebotinama), što može biti prije djelo nekog prolaznika nego izraz trajne lokalne prakse, za kakvu praksu jasno svjedoče naši najstariji glagoljski natpisi. Hrvati su u vrije- me kristijaniziranja tih Slavena bili već odavno pokršteni, pa su u duhu onoga vremena bili dužni slati svoje misionare među nekrštene susjede koji su mogli razumjeti njihov govor. Spomenuti grafiti lako mogu biti djelo tih hrvatskih misionara. Kada bi u Bugarskoj u 10. i 11. stoljeću bila onako bogata glagoljska knji- ževnost kakvu pretpostavlja ćirilometodska teorija o postanku glagoljice, trebali bi je paralelno pratiti i brojni glagoljski natpisi, što se ne događa. Zapravo iz toga vremena kao ni kasnije takvih spomenika uopće nema.? Što se tiče najstarijih glagoljskih tekstova pisanih na papiru i pergame- ni, dakle prenosivih, njihov nastanak znanstvena analiza nije smjestila na spomenuto naše područje. Glavni su dokaz za takvo smještanje razni jezični izrazi koji upućuju na određene krajeve i narode. Tu argumen- taciju ne smijemo omalovažiti, ali ne treba također smetnuti s uma da se takvi spomenici lako kreću, prenose, a putem mogu dobivati lokalne osobine, što otežava procjenu gdje su oni nastali. U tom smislu dokazna moć tih spisa za mjesto njihova nastanka mnogo je slabija od one ka- menih spomenika. Tekstovi na papiru i pergameni lakše se sačuvaju baš ondje gdje se ne upotrebljavaju. Nemamo ni u Senju ni u Rijeci nijednu knjigu iz njihovih glagoljskih tiskara. Knjige su potrošene. Sačuvale su se ondje gdje se nisu trošile.* Nijedan slavenski narod ne može sa sigurnošću tvrditi da ima svoje gla- goljsko desetljeće, a hrvatski narod može lako dokazati da ima svoje glagoljsko tisućljeće. 1 Branko Fučić, Glagoljski natpisi. Djela JAZU, knj. 57, Zagreb, 1982., str. 2. 2 Imao sam priliku u Vatikanskoj biblioteci pregledati stare bugarske natpise od 10. do 13. sto- ljeća. Nisam našao nijedan na glagoljici 3 Zanimljivo je pogledati gdje se nalaze knjige npr. Riječke glagoljske tiskare (1530.-1531.), što pokazuje ilustrativna karta koju je objavio Stanislav Škrbec (Riječka zvijezda Gutenbergove galaksije, Rijeka, 1995., str. 157). Usp. također kartu u istoj knjizi na kojoj je vizualno prika- 368