28 LIČKA REVIJA
2. da su se učenici sv. Metoda nakon izgnanstva 885. iz Moravske sklonili u
Bugarsku. Jedan dio okrenuo je prema istočnom dijelu carstva gdje je glagoljica zamijenjena
ćirilicom; drugi dio krenuo je prema zapadnom dijelu carstva, najprije prema Ohridu a onda
dalje u Hrvatsku; ti su sačuvali glagoljicu;
3. jedan dio učenika prodavan je kao roblje, a budući da je Venecija bila poznata kao
veliko tižište robljem. mogli su neki mogućnici iz Dalmacije i Hrvatske kupiti takvih
ko bogoslužje i
manje uvjerljivi
ive pretpostavke o putu
učenika i s njima prenijeti na svoje područje staroslavet
Ima i drugih «putova» glagoljice u Hrvatsku, ali oni su je
Zašto je bilo potrebno štvarati tako u sebi slabo uvjerlj
glagoljice u FHrvatsku kad ni za jednu, naime, nemamo ama baš nikakvih potvrda u vrelima?
To je sasvim logično ako je ispravna pretpostavka da djelo Svete braće i da su
oni s tim izumom otišli najprije u Moravsku. Budući da je nalazimo kod nas, trebalo je
naći neku vezu našeg područja s njima ili s njihovim djelom u Moravskoj. Ako za tu vezu
nema podataka, potrebno se uteći nagađanjima. Po zastupnicima tog mišljenja mnogo toga je
upitno na putu glagolj/€e do Hrvatske, ali su uvjereni da se glagoljica nije pojavila najprije
na našem području. To mišljenje ne napuštaju i pored toga što se nijedan drugi narod ne
može pohvaliti da ima svoju slagoljsku kulturu, dok su a sašem prostoru glagoljica i
staroslavensko bogoslužje imali tisućljetnu tradiciju, jer izvori nam ne govore da je ta praksa
u nas bila ne samo prisutna nego i veoma proširena već 925. godine.
Čirilometodsku teoriju o nastanku glagoljice i staroslavenskog bogoslužja prihvatile
su u nas sve relevantne znanstvene ustanove koje se po profesij! e tim pitanji
poimence Staroslavenski institut «Svetozar Ritig» i Filozofski fakultet u Zagrebu. Od njih su
se distancirali samo neki pojedinci izvan tih ustanova. Prije nego krenemo na razradivanje
mišljenja da su glagoljica i staroslavensko bogoslužje i prije Svete braće bili u uporabi na
našem području, odvagnimo dokaznu moć teorije po kojoj su Sveta braća (ili jedan od njih:
Konstantin - Čiril) stvorili glagoljsko pismo. No .i zastupnici te teorije znaju upozoriti na
njezinu slabost. U jednom Svom novijem radu poznati slavist i kroatist Radoslav Katičić
kaže: “Kada je pak riječ o postanku i starosti glagoljice, te o tome kako se ona našla u
Hrvata, treba na prvom mjestu reći da o tome nema 7nan|n tako pouzdanog i utvrđenog da bi
se ta pitanja mogla potpuno skinuti s dnevnog reda".
Glavna vrela čirilometodske teorije
U dokazivanju teorije da je nastanak glagoljice i staroslavenske liturgije djelo svete
braće Čirila i Metoda najviše se koristi Žitje Konstantina Čirila i Traktat o pismenima
Črnorisca Hrabra.
Ćiril i Metod, prema tim izvorima, putuju 863. kao misionari među Slavene. To je
povijesna činjenica. Prije nego su krenuli zbio se slijedeći događaj:
Kada je car odredio Konstantina da ide kao misionar u Moravsku, on mu je na to
odgovorio: “S radošću ću onamo otići ako imaju pismo za svoj jezik." Na to će car: “Ako ti
hočeš, tebi to može Bog dati, koji daje svima što usrdno mole, i otvara onima koji kucaju.“
Otišavši, Filozof se, po svom prvotnom običaju, dao na molitvu s drugim suradnicima.
Uskoro mu se javi Bog. koji sluša molitve svojih slugu, i odmah sastavi pismena i poče
pisati evandeoske riječi: "Iskoni b_slovo, i Slovo b_u Boga i Bog b_Slovo"“ itd.
'Tu se ne kaže kojim je to pismom Filozof počeo pisati: glagoljicom ili ćirilicom
Slično Žitjima i Črnorizac Hrabar govori o nastanku slavenskih slova putem Božje
objave Konstantinu Ćirilu. Međutim Hrabar izričito kaže da su slavenska slova nastala po
uzoru na grčka, što se može reći za ćirilicu, nipošto za glagoljicu. Samo za one glasove
(foneme) koji nemaju u grčkom pismu odgovarajući znak (grafem), stvoreni su novi
' Uz pitanje o postanku i starosti glagoljice. Croatica, 432-44 (Zagreb. 1996.). str. 187.
Poznati su mi. dakako. i drugi izvori, ali smatram da su ta dva najvažniji i najcitiraniji
* Žitja Konstantina Cirila i Metadija i druga vrela. - Preveo i protumačio Josip Bratulić. Kršćanska sadašnjost.
reb. 1985., str. 70-71