Mile Bogović: Crkvene prilike u vrijeme Bemardina Frankopana (29-40) U Vinodolskom zakonu (1288.) Krčki knezovi sebi pripisuju veća prava nad crkvenim osobama i imovinom nego je slučaj s drugim svjetovnim gospodarima.? To je shvatljivo akose pretpostavi da su zbog posebne misije dobili i posebne povlasti Nijedna plemićka porodica nije bila tako darežljiva prema crkvenim osobama i ustanovama kao što su Krčki knezovi. Godinu dana nakon Vinodolskoga zakona (1289.), kralj Ladislav Kumanac potvrđuje knezovima patronat nad biskupijama senjskom i krbavskom. Poznato je da je prvi mađarski kralj, sv. Stjepan, dobio od Rima prava tzv. apostolskoga kralja, ti. onoga koji poput apostola može osni kupije ti kler, Pravno je to poslije formulirano u posebni oblik patronata. Ako su kraljevi to pravo za prostor Krbavske i Senjske biskupije dali Krčkim knezovima, onda su nam jasne sve stavke Vinodolskoga zakona koje se tiču odnosa svjetovnog gospodara te crkvenih usta- nova i osoba. U svakom slučaju, takva prava nisu uvijek priznavali njihovi nadređeni crkveni i svjetovni poglavari. To ne znači da su se knezovi odrekli svojih prava. Poznato nam je da je 1333. senjski kaptol predložio Bemarda, opata sv. Dujma u Senju, i krčki knez, gospodar Senja, to je potvrdio, smatrajući da ima na to pravo.4 'Takoder je činjenica da se pod pritiskom iz Rima Bernard morao povući. Bernardinom otac, Stjepan Frankopan, učinio je nešto što potvrduje franko- panski patronat nad krbavskom biskupijom. Sjedište krbavske biskupije premjestio je u Modruš. Stjepan je znao da će središte njegove kneževine dobiti na ugledu i značenju, ako ono postane i središte jedne biskupije. On naziva još 1457. biskupa Franju modruškim i krbavskim.5 To će tri godine poslije potvrditi Sveta Stolica. Franjo je rodom iz Modruša i zacijelo samo modruškom gospodaru Stjepanu Frankopanu može zahvaliti svoje biskupsko uzdignuće. Jednako po Stjepanovoj želji nije ni otišao u Krbavu. Zacijelo ne po papinskom imenovanju nego po imenovanju patrona Stjepana. Papa će 4.lipnja 1460. godine prihvatiti želju patrona krbavske biskupije, Stjepana Frankopana, da se biskupijsko sjedište premjesti u Modruš Mile BOGOVI 1,str.63-77. 3 _ Tadija SMIČKLAS, Codex diplomaticus, VI., str. 653-655. Manoilo SLADOVIĆ, Povistibiskupijah senjske i modruške ili krbavske, Trsat, 1856.,str. 96. (Pretisak 2003. u izdanju Državnog arhiva u Gospiću.) 5 — Đuro Šurmin, Hrvatski pomenici, Zagreb, 1899., sr. 206-209) 6 _ Mile BOGOVIĆ, Pomicanje sjedišta Krbavske biskupije od Mateja Marute do Šimuna Kožičića Benje (pregled povijesti krbavske li modruške biskupije), u zborniku Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Rijeka — Zagreb, 1983. st. 64-65 “Crkva u Vinodolskom zakonu iz 1288. godine, ječki eološki časopis, 1 (Rijeka 1994), 31