Mile Bogović: Crkvene prilike u vrijeme Bemardina Frankopana (29-40)

 

U Vinodolskom zakonu (1288.) Krčki knezovi sebi pripisuju veća prava nad
crkvenim osobama i imovinom nego je slučaj s drugim svjetovnim gospodarima.? To
je shvatljivo akose pretpostavi da su zbog posebne misije dobili i posebne povlasti
Nijedna plemićka porodica nije bila tako darežljiva prema crkvenim osobama i
ustanovama kao što su Krčki knezovi.

Godinu dana nakon Vinodolskoga zakona (1289.), kralj Ladislav Kumanac
potvrđuje knezovima patronat nad biskupijama senjskom i krbavskom. Poznato je
da je prvi mađarski kralj, sv. Stjepan, dobio od Rima prava tzv. apostolskoga kralja,
ti. onoga koji poput apostola može osni kupije ti kler, Pravno je
to poslije formulirano u posebni oblik patronata. Ako su kraljevi to pravo za prostor
Krbavske i Senjske biskupije dali Krčkim knezovima, onda su nam jasne sve stavke
Vinodolskoga zakona koje se tiču odnosa svjetovnog gospodara te crkvenih usta-
nova i osoba. U svakom slučaju, takva prava nisu uvijek priznavali njihovi nadređeni
crkveni i svjetovni poglavari. To ne znači da su se knezovi odrekli svojih prava.
Poznato nam je da je 1333. senjski kaptol predložio Bemarda, opata sv. Dujma u
Senju, i krčki knez, gospodar Senja, to je potvrdio, smatrajući da ima na to pravo.4
'Takoder je činjenica da se pod pritiskom iz Rima Bernard morao povući.

Bernardinom otac, Stjepan Frankopan, učinio je nešto što potvrduje franko-
panski patronat nad krbavskom biskupijom. Sjedište krbavske biskupije premjestio
je u Modruš. Stjepan je znao da će središte njegove kneževine dobiti na ugledu i
značenju, ako ono postane i središte jedne biskupije. On naziva još 1457. biskupa
Franju modruškim i krbavskim.5 To će tri godine poslije potvrditi Sveta Stolica.
Franjo je rodom iz Modruša i zacijelo samo modruškom gospodaru Stjepanu
Frankopanu može zahvaliti svoje biskupsko uzdignuće. Jednako po Stjepanovoj
želji nije ni otišao u Krbavu. Zacijelo ne po papinskom imenovanju nego po
imenovanju patrona Stjepana. Papa će 4.lipnja 1460. godine prihvatiti želju patrona
krbavske biskupije, Stjepana Frankopana, da se biskupijsko sjedište premjesti u
 Modruš

    

 

 

 

  

   

 

     

 

  
 

 

Mile BOGOVI
1,str.63-77.
3 _ Tadija SMIČKLAS, Codex diplomaticus, VI., str. 653-655.
Manoilo SLADOVIĆ, Povistibiskupijah senjske i modruške ili krbavske, Trsat, 1856.,str. 96. (Pretisak
2003. u izdanju Državnog arhiva u Gospiću.)
5 — Đuro Šurmin, Hrvatski pomenici, Zagreb, 1899., sr. 206-209)

6 _ Mile BOGOVIĆ, Pomicanje sjedišta Krbavske biskupije od Mateja Marute do Šimuna Kožičića Benje
(pregled povijesti krbavske li modruške biskupije), u zborniku Krbavska biskupija u srednjem vijeku,
Rijeka — Zagreb, 1983. st. 64-65

 

 

“Crkva u Vinodolskom zakonu iz 1288. godine, ječki eološki časopis, 1 (Rijeka 1994),

   

31