Modruški zbornik 2009. (3)
Bernardin Frankopan i Šimun Kožičić Benja su sjajne zvijezde na prijelazu iz
hrvatskoga srednjovjekovlja u novi vijek. Stajali su čvrsto na ugroženom tlu i
pružajući ruke na sve strane tražili izlazak iz teškoća koje su Hrvatsku pritisnule.
Bernardin je to činio kao svjetovni, a Kožičić kao crkveni poglavar. Nisu gubili
glavu nego su tražili načina kako za buduće naraštaje u onom paljenju i
razaranju spasiti vrijednosti koje su naraštaji prije njih stvorili. U tom smislu
mogu svima biti uzori, posebno crkvenoj i svjetovnoj inteligenciji.
Život i djelovanje Bernardina Frankopana gotovo se poklapa s vremenom postoja-
nja Modruške biskupije kao samostalne crkvene organizacije. Ona je zaživjela kada
je Bernardin imao sedam godina. Njezin zadnji stvarni upravitelj je biskup Šimun
Kožičić Benja koji će nadživjeti Bernardina za sedam godina.
Bernardin Frankopan se rodio u godini pada Carigrada (1453.). Kada je imao
10 godina pala je i Bosna (1463.). Cijeli njegov život obilježen je borbom s Turcima,
Dakako, turska opasnost odrazila se i na crkvenom polju. Godine 1460. prene-
seno je biskupijsko sjedište iz Krbave u Modruš, a 1493. biskup je morao napustiti
Modruš i nastaniti se u Vinodolu. Bernardin je te godine sudjelovao u Krbavskoj
bitci kao četrdesetogodišnjak. Modruški biskup Šimun Kožičić Benja (1509. —
1536.), prijatelj i suradnik Bernardinov, morao je potražiti sklonište u Rijeci
Frankopanski patronat nad biskupijama Krbavskom
i Senjskom
Krčki knezovi, poslije prozvani Frankopani, javljaju se na našim prostorima ubrzo
nakon što je Dalmacija konačno pripala Zapadu i zapadnomu kršćanstvu. Jesu li oni
tada dovedeni izvana s nekom posebnom mišijom i od Rima i od rimskoga vazala
(hrvatskoga kralja) li su domaći sinovi, još nije nađena zadnja riječ. Činjenica je da
su u odnosima Crkve i državnih struktura gotovo cijelo vrijeme svoga postojanja
imali neki poseban status. Svakako da je Zvonimir trebao povijesni put Krka
usmjeriti prema čvršćoj povezanosti s hrvatskim kopnom i s Rimom. Mogao je to
učiniti i uz izravnu potporu Rima. Petar Strčić smatra ozbiljnom tezom da oni doista
potječu iz Rima.!
1 _ Petar STRČIĆ, Prilogo porjeklu Frankopana/Frankapana, Rjeka, 6 (2001, 1,t. 49-104
30