STJEPAN DAMJANOVIĆ deni prezentski primjeri nepotpuni, što znači da njihov autor drži da su na tim i drugim sličnim mjestima trebali biti hrvatskostaroslavenski oblici. Aorist i imperfekt Primjeri koje ću navesti pokazat će da su autori Regule aorist tvorili vrlo uredno: tvoe pravdi ne zataihe, Sb; ne pridoh+ činiti moe vole, 11b; ukrotih se, 12a; rekohs obarovati puti moe, 12a; ti že vznenavide nakazanie moe i otvrže s(love)sa moć6, 6a; ki sezda dom», 3a; ki me posla, 11b; prićhom& b(ož)e m(i)lost» tvoju, 35a; osinenie sinovlenić pogubihom+, 52a; nemocani bihi pohodiste me, 24a; čto uči- niste brati moei meni učiniste, 24a; v koi se emu pokazaše anj(e)li, 13a itd. Posebno je zanimljiv primjer: da čto ače ne smćrih se n' vzness dušu moju, 12b koji su istraživači uvijek navodili kao osobit znak starine. Taj asigmatski aorist iznimka je i arhaizam u tekstu Regule, a primjer: ki bihomo sinove gniva, 51b po- kazuje kako se čakavština probija u jezik knjige. Zanimljivo je da se taj čakavski aorist nalazi u tekstu opatova nagovora novim redovnicima, tj. u tekstu koji je is- punjen biblijskim tonovima. No ne smijemo zaboraviti da su oba ta primjera (i ar- haični knjiški asigmatski aorist i »narodni« čakavski aorist) statistički zanemarive pojave te da je u Reguli mnoštvo sigmatskih aorista i da ni jedan ne odstupa od norme hrvatskostaroslavenskoga jezika. Primjera imperfekta nema mnogo u tekstu Regule: polunoci vstaćhs ispo- v(i)dati se, 21b; za nihv otvca vse d(»)ni molaše, 52a; p(a)v(a)ly ... sebe ne veličaše, 2b; i oni mene ...ne poslušahu, Sb; ostavivše svo€ dela ka delahu mejju rukama i imehu, 1la. Svi su u skladu s normom hrvatskostaroslavenskoga jezika. Perfekt i pluskvamperfekt Kod perfekta je najveća zanimljivost potpuna premoć hrvatskoga oblika u 1. licu množine trajnoga prezenta: kako smo prie pokazali, 19a; ča smo často vidili, 40a; kako smo rekli, 43a itd. Oblik perfekta s esms u prvom licu množine ne javlja se nikad, a oblik s esmo posve rijetko: esmo učinili, 47a; pisali esmo, 49b. Rijetki oblici za 3. lice množine imaju različite oblike prezenta pomoćnoga glagola: kako su se obratili, 43a; postavili esu, 45b; pričli sute, 54a. U drugom licu jednine uvjerlji- vo prevladavaju oblici s esi, ali ima i nešto primjera sa si: razumil+ esi, 14a; iskusil& nast esi,15b; stvorils esi, 54a; da li si d(u)še prićle, 8a; kada si prišala, 40b itd. U 3. licu jednine također prevladavaju oblici s punim oblikom trajnoga prezenta po- moćnoga glagola biti: ki nasi, est6 obljubils, 15b; naredils este&, 13b itd.Taj oblik po- moćnoga glagola vrlo često je kraćen: ki nas» e(st&) želil&, la, ki n(a)sw e(st6) vzvalo, 2a. Rijetki su slučajevi kada e stoji bez oznake za kraćenje: dobro se e mogal', 4la; v ko e vlizals, 42a. Uočio sam samo jedan primjer pluskvamperfekta: biše otbigale, 1a , ali nisam ih posebno tražio pa nije isključeno da ima još koji. Za staroslavenske tekstove, kao što je poznato, karakteristična je vrlo česta uporaba aoristnih pa i imperfekatskih oblika te oni u pravilu brojem znatno nad- 90