J. Lokmer, Glagoljski ulomci iz župne crkve svetoga Vida u Ozlju

 

Očito je da je ovdje riječ o tekstu grobnoga natpisa koji najvjerojatnije neprekinuto teče po
površini sva četiri grobna praga. Na ulomku I. B pod rednim brojem 9 i na ulomku II. pod
rednim brojem 3 nalazi se znak razdvajanja 0 koji je istovjetan znaku na ploči s natpisom
u gradu Ozlju iz 1556 godine."' Prema mišljenju mr. sc. Davorina Stepinca, ove dvije
kamene grede s glagoljskim natpisima, sudeći prema mjestu nalaza,? profilaciji i natpisu
na njima, mogle su prvobitno biti dijelovi vertikalnih okvira ranijega portala starije crkve,
koji su sekundamo upotrijebljeni kao nasuprotni okviri pristupa u neku grobnicu, ili su
bile dio ranijega okvira »svoje« grobnice u crkvi.'? Sasvim je sigurno da to nije cjelokupni
okvir grobnice i da tu još nedostaje dosta teksta. Ovim je čitanjem postalo jasno da je riječ
o natpisu s dijelova arhitekture grobnice obitelji Hotković, koja je u ozaljskoj župnoj crkvi
svetoga Vida imala tijekom XVIII. stoljeća svoju grobnicu — kriptu,'' oštećenu najvjero-
jatnije prigodom postavljanja kamenoga poda crkve u XIX. stoljeću. Hotkovići su rod,
sitno hrvatsko plemstvo, koje dolazi zbog turskih četovanja"' na ozaljsko vlastelinstvo iz
područja Modruša, gdje se kao plemići spominju u Modruškome urbaru iz 1486. godi-
ne." Prvi put se Hotkovići spominju na ozaljskome području 1497. odnosno 1498. godine
kada knez Bernardin Frankapan!* daruje Valentinu Hotkoviću imanje Vukšin Šipak, tada u
kotaru ozaljskome.!' Kralj Ferdinand II. potvrdio je ovo darovanje 1621. godine Martinu,
Jurju, Gašparu, Franji Hotkoviću i drugomu Gašparu Hotkoviću-Peharniku.*' U gradu Ba-
kru spominju se Hotkovići 1445. godine u oporuci Tomaša Partinića Bakranina, a u vezi
s crkvom svetoga Martina (Martišnica kod Rijeke). Tu su, uz ostale, među svjedocima i
Valentin i Jurko Hotković.?! U crkvi Blažene Djevice Marije u Bakru nalazila se grobnica
»Georgii Hodkovie« s obiteljskim grbom: ptica (guska) poluraširenih krila s kacigom na

?! R. LOPAŠIĆ - E. LASZOWSKI, Oko Kupe i Save, Matica hrvatska, Zagreb, 1895., str. 194: Latinski natpis

a ugaonoj kuli ozaljskoga grada: NICO. COM. ZR.1556.

1STI, mav dj., st. 203. Zrinski su dobili u svoj posjed Ozalj na temelju sporazuma sa Stjepanom Frankapanom

o zajednici dobara iz 1544. godine i upravljali njime sve do 1671. godine.

Branka KRIŽANIĆ, dipl. ing. arh., Službena zabilješka: Župna crkva sv. Vida u Ozlju - radovi na opločenju

rkve od 12. travnja 2005. l

** Mr. se. Davorin STEPINAC, Ozalj - Župna crkva Sv.Vida, Nalaz dviju greda s glagoljskim natpisima,

Izvješće od 08. svibnja 2006.: vanjskih su preklesanih dužina oko 130 em i dužina utora za pokrovne ploče

'oko 94 cm, a ta dužina utora odgovara uobičajenim širinama grobnih otvora.

Đurđica Cvitanović navodi da je obitelj Pehanik — Hotković imala sredinom 18. stoljeća grobnicu — kriptu

u erkvi sv. Vida. (Dokumentacija — izvješće Konzervatorskog odjela u Karlovcu /Klasa: 612-08/06-05/3100;

Ur.broj: 532-04-12/1-06-02/ od 10. 05. 2006.).

"* htqpc/www.ozalj.com/ Ozaljsko vlastelinstvo prema Urbaru iz 1642. godine.

“ V. KLAIĆ, Krčki knezovi Frankapani, Od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka (od god 118. do 1480.),

Matica hrvatska, Zagreb, 1901., st. 48

H. SALOPEK, Štari rodovi Ogulinsko-modruške udoline, Matica hrvatska - Ogulin, Centar za kulturu Ogu-

lin, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 2000., st. 46.

* Frankapani drže Ozalj od 1398. godine, kada je kralj Sigismund založio kraljevski grad Ozalj knezu Mikuli

Frankapanu i materi mu Ani Goričkoj, a poiom je oko 1399. godine prodao knezu Mikuli grad Ozalj za

45.000 dukata (R. LOPAŠIĆ, - E. LASZOWSKI, Oko Kupe i Korane, Mjestopisne i povijesne crtice, Matica

hrvatska. Zagreb, 1895., si 200 - 201).

E. LASZOWSKI, Grad Ozalj i njegova okolina, Mjestopisne i povijesne crtice, Zagreb, 1929., str. 56.; R.

LOPAŠIĆ - E. LASZOWSKI, Oko Kupe i Korane, Mjestopisne i povijesne crtice, Matica hrvatska, Zagreb,

1895., st. 203.

» isto I

?! M. SLADOVIĆ, Povosti biskupijah senjske i modruške ili krbavske, Trst, 1856., Pretisak, Državni arhiv u
 Gospiću, 2003., st. 249.

 

   

 

52