. Lokmer: Tiskane glagoljske liturgijske knjige Senj. zb. 35, 161-212 (2008.) biskupija je u personalnoj uniji s modruškom biskupijom od sredine 17. st., a nakon 1969. kada je osnovana riječko-senjska nadbiskupija biskupsko sjedište prelazi u Rijeku. Najveća posebnost starih, teritorijem velikih i u mnogočemu raznolikih biskupija: senjske i modruške ili krbavske je njihova tisućljetna tradicija bogoslužja na staroslavenskome jeziku i uporaba glagoljice. Papa Inocent IV. potvrđuje godine 1248. dotadašnju praksu glagoljanja u senjskoj biskupiji i daje senjskom biskupu Filipu pravo da glagoljicu rabi svugdje gdje je do tada to bio običaj.' Senjski, odnosno senjsko-modruški biskupi su tako postali i službeno glagoljaši, te su štoljećima bili zaštitnici i branitelji glagoljice i bogoslužja na staroslavenskom jeziku, posebno u 19. i 20. st.,tj. sve do II vatikanskoga sabora.* O bogatoj glagoljaškoj tradiciji u Senju svjedoče ne samo brojni kameni spomenici* i pisane knjige nastale u senjskim skriptorijima kao što su: Lobkoviczov“ ili kako ga još u novije vrijeme nazivaju Kirinov_psaltir,“ Vrbnički (1.) misal Tomasa, arhižakna senjskoga iz 1456.,“ Moskovski odlomak misala fra Jurja iz sredine 15. st.." već i rad senjske glagoljske tiskare, kao i brojni primjerci bogoslužnih knjiga tiskanih na glagoljici, a sačuvani danas u Kniižnici biskupija senjske i modruške u Senju. Premještanjem biskupskoga sjedišta u Rijeku, u Senju, starodrevnome biskupskome sjedištu, ostaje arhi (biskupski, kaptolski), fondovi knjižnica različitih ustanova (biskupske, kaptolske, sjemenišne, odgojnih ustanova i nekih župa i svećenika), riznica katedrale (liturgijsko posude, ruho), dio inventara u bombardiranju razrušenoga biskupskog dvora (biskupski portreti, namještaj), dijelovi različite opreme katedrale i ostalih senjskih crkava stradalih u II. svjetskome ratu (kameni spomenici i drugi predmeti). To blago stoljećima sakupljano u središtu biskupija izrazite glagoljaške tradicije koje su povezivale hrvatski i jadranski sjever s hrvatskim jugom (Dalmacijom) stradalo je ne samo u teškim razaranjima — bombardiranju grada tijekom 1I. svjetskoga rata već i u za Crkvu neprijateljskim okolnostima dugotrajne totalitane komunističke vladavine. Ono predstavlja dragocjeni dio općeg hrvatskoga, europskoga, kršćanskoga mozaika koji je bilo vrijedno i potrebno ne samo sačuvati već i obnoviti, i prezentirati 1 M. BOGOVIĆ, 1994, 13-17. > M. BOGOVIĆ, 1998. 55-140 * B. FUČIĆ, 1982, 315-323. * A. NAZOR, 2005; M. PANTELIĆ, 1980, 355-368; 1991, 109-128. * D. ŽUBRINIĆ, wwnw.croatianhistory.net /etf/zapisi.htmi. 4A BADURINA, 1980, 377-388 7 A. NAZOR, 1970, 103-108. Tujeizniela mnoge činjenice koje ukazajuna to daje ator toga misalafra Juraj, priorpavlinskoga samostana sv. Spasa u Ljubotini (danas Spasovac) kod Senja 162