i Grci i Rimljani, koji se diče svojim pismima, svojom kulturom i svojim kršćanstvom, pismo dobili od pogana. Slaveni su dobili pismo od čovjeka koji je svetac. Konstantin Ćiril je prvi čovjek u povijesti, ako zanemarimo pismo Egipćana, koji može cijeli sustav pisma usustaviti prema svojem shvaćanju vjere, kulture" i likovnosti, i doista on ga sastavlja kao sustav. Nažalost — glagoljicu imamo sačuvanu iz kanonskih spomenika, a koji su 150 do 200 godina mladi od predložaka, odnosno izvornika, u pismu i u jeziku. Naša hrvatska glagoljica još je mlađa. Hrvatska, uglata glagoljica, kakvu je danas poznajemo, prošla je dug paleografski razvoj. Da možemo shvatiti šta je Konstantin Ćiril mislio i kakvo je pismo zasnovao, moramo se vratiti kanonskom korpusu, odnosno elementima pretkanonskog glagoljičkog pisma. Jedino tako možemo rekonstruirati Cirilov misaoni i grafijski sustav. Glagoljska azbuka počinje, kao i sve azbuke, sa a. Konstantin Filozof daje imena slovima. Glasove čujemo, slova imenujemo. Prvo slovo je az. Drugo slovo, b, Grci tada nemaju u glasovnom sustavu, ali ga imaju u pismu, to je beta. Oni beta izgovaraju kao vita. Kako se mogu pisati slavenske riječi bez posebnih znakova kad jedan od temeljnih glasova, za imenovanje Boga, ne postoji u grčkoj onovremenoj grafiji! Kako jedan utvrđeni sustav znakova može biti bez prvog glasa (slova) za imenovanje osnovnog pojma: Bog? Treba dakle usustaviti znakovlje koje će moći izreći slavensku riječ bez ostatka. Konstantin Ćiril započinje svoj naum: stvara prvo slovo — to je az. Az znamo iz mlade glagoljice: prvotno je to bio samo križ. Kad se čovjek krsti, on od jezičnika, pogana, postaje kršćanin. Kršćanin je pojedinac, nije narod, etni. Zato Črnorizac Hrabar govori: ,,Sveti Ćiril stvori prvo slovo az. No, kako je prvo slovo az bilo od Boga dano slavenskom narodu da bi otvarao usta za učenje slova radi spoznaje, ono se izgovara širokim Otvaranjem usta, a druga se slova izgovaraju i izriču malim otvaranjem usta". Črnoriščeva primjedba ili naputak ne odnosi se na fonološku narav glasa, tj. kao da Slaveni oduvijek govore az, nego je želio naglasiti da oni pojedinačno pristupaju kršćanstvu, kao ,,az", kao ja, kao osoba. Drugo slovo u glagoljici buki, bukve, što u njemačkom znači knjiga, a u slaven- skom pismena, slova, u Ćirilovu prvotnom sistemu ono je znak s tri crte, tri podignuta prsta, sa trokutom ispod. Trojstvo (tri prsta) i trokut. Osnovna, 33