su etimolozi koji su pokušavali riješiti ovu zagonetku. Što jest u jezgri te
riječi, koji joj je izvor, koji etimon? Ima različitih tumačenja: ,,koji žive uz
rijeke", ,,koji su bogati", ,,.koji su slavni", ,,koji žive na obrađenoj zemlji",
itd.

Nas zanima što je Konstantin Ćiril mislio da znači ime Slovjene.
Što je pučka etimologija tada čula u riječi ,,Slovjene". Slovjene jesu oni
koji govore, oni koji se jezikom među sobom razumiju. Za pojam narod
oni imaju izraz , jenzik". Narod je jezik. Jezik održava narod na okupu.
Metodije, kad bude' govorio o prijevodu Svetog pisma, reći će: grčki etni
znači slavenski je"zik. I danas ljude i narode razlikujemo po jeziku, i tada su
se oni razlikovali po jeziku. Slaveni su slovili, te su zato ,,Slovjene". Oni
koji ne govore jesu nemci, ni-jemci. Narod s kojim su se susretali, a kojeg
jezik nisu razumjeli, nazvali su Nemci, Nijemci. Slično je i u njemačkom:
Teutsche, Deutsche jesu oni koji se međusobno razumiju. Što je s Grcima
i Rimljanima? Oni su povijesni narodi, oni su formirani kao etni. Ili
su Romejoi — Grci zovu sebe Romejoi — ili su Rimljani, oni sebe zovu
Romani, | jedni i drugi imaju naziv za svoj narodnosni skup i jezik. Sebe
prepoznaju kao narod kao etni. Oni koji nisu nečim određeni, koji nisu
pokršteni, a nisu ni Slovjene, ni Nijemci, ni Romejci — ti su , jezičnici",
to jest pogani ili heretici. U staroslavenskom jeziku jezičnik znači heretik
i poganin.

Takvo je u Ćirilovo vrijeme bilo razmišljanje o narodima, pa tako i
o Slavenima. Ćirilova teologija o Bogu, narodu, o pozivu naroda u krug
odabranih, to jest posvećenih, oslanja se na Pavlovu teologiju. Kad god se
katolička, ili pravoslavna, ili bilo koja kršćanska crkva našla u krizi, ona
se redovito obraćala apostolu Pavlu. I danas, i u renesansi, i u reformaciji.
U IX. stoljeću to čini Ćiril. Prije Ćirila, čini mi se, ne postoji čvrst sustav
teološkog razmišljanja o narodu, etnosu i njegovu pozivu. Ćirilova je
teologija pavlovska.

Kad iz Moravske u Carigrad dolaze slavenski poslanici, Konstantin
Filozof je prvi u povijesti svijeta koji je u mogućnosti da sastavi pismo
za ljude koji se kao narod uključuju u kršćanstvo. Črnorizac Hrabar, za
koga ne znamo tko je (možda se Metodije sakrio pod tim imenom, možda
netko drugi iz Ćirilova kruga, tj. netko tko je Ćirila poznavao) zna da su

32