388 FORUM 1862. izdati u Pragu Bukvar za svoje studente, a godinu dana ka- snije u Zadru će mu pridružiti litografirani dodatak Glagoljska i bosanska rukopisa azbuka. Njegova odlična Chrestomatia izišla je u Pragu 1859, i zatim drugo izdanje kao Čitanka staroslavenskog jezika, također u Pragu 1864. godine. Berčićevi Primjeri izišli su još kasnije (1864—1871)%. Katedru staroslavenskog jezika na za- darskoj bogosloviji Berčić je preuzeo dvije godine nakon što je Favlinović završio studij bogoslovlja. Nikša Stančić primjećuje da bogoslovi Pavlinovićeve generacije nisu naučili čak ni dobro čitati glagoljicu?. Mihovil Pavlinović ni u životu, pa tako ni na studijama nije spadao među obične, prosječne; prihvaćanje glagoljice i sla- venskog bogoslužja njegov je osobni izbor. On je u glagoljici vidio vrednotu koju treba sačuvati, potvrditi i raširiti u hrvatskom na- rodu. Ubrzo nakon posvećenja za svećenika, a prije mlade mise u Podgori, on je obavijestio svoga biskupa da će službu Božju obavljati narodnim jezikom, opravdavajući to s jedne strane na- ravi našega naroda »čija se snažna vjerska čuvstva nerijetko pre- tvaraju u prizor divljeg neznanja i ukorijenjenog praznovjerja«, a s druge strane postavljajući sebi u zadatak: »ne smijem oklije- vati nego moram iskoristiti sva sredstva što mi ih pruža služenje Providnosti, sama narav službe i stanje puka kojim upravljam«!%, U Drašnicama je Pavlinović, kao mladi kapelan, odmah nakon položenog ispita iz čitanja glagoljaških tekstova kod don Ante Roglića, župnika u Dusini kod Vrgorca, rekao prvu svoju staro- slavensku misu. Bilo je to u siječnju 1855. godine. Do kraja života ostao je vjeran svom obećanju da će misiti samo glagoljicom!!, »Prvi Pavlinovićev javni politički nastup zbio se onda kada je na početku god. 1855. rekao u Drašnicama prvu misu na staro- slavenskom. Bilo je to javno deklariranje. Svećenici glagoljaši su % O Ivanu Berčiću pisao je Jagić u izdanju Berčićeve knjige Dvie službe rimskoga obreda za svetkovinu svetih ĆČirila i Metoda, izdanje JAZU, 1870, pod naslovom Pop Ivan Brčić, str. III—XV. 9 Ni naši studenti jugoslavistike i slavistike, na žalost, nakon završenog studija uglavnom više ne znaju čitati glagoljicu, iako su je učili, i polagali na ispitu, nakon prve godine studija. 19 Nikša Stančić: Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji. Sveučilište u Zagrebu, Centar za povijesne znanosti — Odjel za hrvatsku povijest. Monografije 11. Zagreb, 1980; str. 128. ! Tom je obećanju ostao vjeran i kad se našao među strancima, koji glagoljicu i slavensko bogoslužje nikako nisu poznavali. D. Politeo u Izabranim člancima iznio je poznatu legendu-anegdotu iz života ovoga glagoljaša: nalazeći se na imanju Metela Ožegovića, u Hitzingu, selu nedaleko Beča, i zamoljen da na Tijelovo pjeva misu, jer je njihov župnik bio bolestan, on je službu Božju održao na staroslavenskom na Šqglre];lšterš tamošnjih seljaka. Vidi o tomu i kod Stančića, nav. 'jelo, str. .