Više nego li političku povijest Istre, tj. povijest feudalaca, Istarski ra- zvod otkriva u svojem tekstu društvenu povijest, povijest običnog puka, ši- rokih narodnih slojeva, kako bismo to danas rekli. U tekstu narod kao na ophodu sudjeluje kod razvoda, pitaju se starci za davne granice i međe, su- djeluju sigurno i djeca, jer se dogovorena granica mora pamtiti kroz cijelu generaciju. U Istarskom razvodu susrećemo župane kao izborne predstavni- ke svojega komuna, iako za seosku općinu još ne nalazimo naziv županije, a što u kasnijim — posebice mletačkim dokumentima, mije rijedak slučaj. Očito je da u Istarskom razvodu još postoji svijest da istarski komun nije identičan s pojmom županije, kakva se razvijala i razvila u Hrvatskoj, čak u relativno bliskom susjedstvu, u Lici, Krbavi i drugdje. Iz Istarskoga ra- zvoda razvidno je društveno uređenje seoske općine, komuna, ekonomska snaga općine, njeni interesi s obzirom na susjedne općine, međuopćinsko ispo- maganje, bez obzira na različita feudalna vrhovništva. Zavesti bi promatrača i obrađivača ekonomske povijesti Istre mogla či- njenica da se u Istarskom razvodu gotovo isključivo govori o pasištima, lo- kvama i izvorima vode za stoku, te bi izgledalo da je stočarstvo bilo maltene isključiva grana proizvodnje. Tako je mislio i Mijo Mirković u dijelu svoje Eko nomske historije Jugoslavije gdje še obrađuje i spominje Istarski razvod. Mi- slim da u našem dokumentu treba gledati prvenstveno namjenu teksta, t; utvrđivanje zajedičkih ili spornih graničnih područja sa susjednim opći- nama. Ta granična područja, udaljena od naselja, i danas još, a sigurno više u prošlosti, služila su gotovo isključivo za pasišta. To je i razumljivo jer su ta udaljena područja nepogodna za intenzivniju obradu posebno osjetljivih kul- tura, a i nesigurna su zbog mogućih krađa uroda ili šteta ma njima. Zato se u razvodima toliko pažnje posvećuje upravo pasištima, napajalištima, šu- mama. Da su postojale i druge privredne djelatnosti, razvidno je iz podava- nja, gdje žito nije posljednje na spisku, a sudeći prema količinama poda- vanja nisu mila malena tim više što je poznato da je žito slabo rodilo, i da je s njim uvijek bilo teškoća. Ne spominju se podavanja od vina jer sigurno nisu bila teška, budući da je vina bilo u izobilju. U seoskoj zajednici, općini, komunu, u piramidi vlasti istaknuto mje- sto zauzima župan. Županska čast čini se da je u vrijeme nastanka Istar- skog razvoda upravo u kulminaciji: općina ima čak i više župana. Riječ je zapravo samo o nazivu, časti župana, jer županski naslov i čast pripada i eksžupanu, kad već drugi župan vrši župansku dužnost. Seoske općine imaju župane, a gradovi i gradske općine suce: mislim da ovdje možemo govoriti o jednakoj funkciji župana i sudaca, te da im se služba u biti ne razlikuje. čak i sudaca može biti više iz jednoga grada, odnosno gradske općine. Iz zapisa i grafita u Istri, iz dugoga vremenskoga perioda možemo indentificirati ovo zrelo stanje županske časti, kad se, naime, i vrijeme u seoskoj zajednici ozna- čavalo županskim vremenom; u vrijeme župana i toga i toga napravljena je crkva, kupljena je knjiga, itd. Ako i prihvatimo mišljenje da je Istarski razvod falsifikat, tj. spis nači- njen u izvjesne svrhe, kako je to napisao Milko Kos, moramo ipak vjerovati podacima koji otkrivaju društveni život i gospodarske prilike seoske općine u Istri u srednjem vijeku. Podaci o uređenju seoske općine, o životu seoske zajednice, o županskom utjecaju i njegovoj časti, gdje on zajedno sa župa- nima susjednih općina suvereno rješava sporove i dogovara budući zajednič- ki miran život, a da to ne čine prvenstveno predstavnici vlasti, tj. feudalci, nmisu mogli biti izmišljeni, jer bi odmah diskvalificirali spomenik, i učinili ga bezvrijednim u mamjeni. A upravo su ti podaci, tj. podaci o društvenom ure- đenju i životu seoske zajednice nama danas najinteresantniji: nema u hrvat- skoj literaturi takvoga spomenika, koji na toliko mjesta, tako opširno i tako