josip bratulić istarski razvod povijesni, društvenopov1jesni i književni spomenik hrvata u istri Hrvatskoglagoljski spomenik, koji je u našu književnost ušao pod ime- nom Istarski razvod, opsežan je spis kojim se uređuju granice, »termeni i među pojedinim istarskim seoskim općinama, »komunima«, odnos- no njihovim feudalnim gospodarima. Napisan je kao javnopravna isprava u obliku notarskoga instrumenta. U hrvatskom tekstu, nakon datacije po Kristovu rođenju, ti. 1325. godi- nom, premda je ta godina sporna, dolazi i datacija po vladanju feudalčevu, u dativu apsolutnome, obliku koji je u našim ispravama jedino ovdje prisu- tan, i nesumnjiv je znak velike starine. Tu se kaže da za vrijeme gospodova- nja kneza Albretha »učiniše i stvoreni biše razvodi i kunfini po vsoj deželi, ka sliše i pristoe gospodinu knezu pazinskomu i gospodinu Raimundu, pod- reke z Ogleja, i mesti gospode benetačke.« Očekivali bismo, možda, cjeloviti- ji prikaz granica između istarskih feudalaca i njihovih podložnika, seoskih općina, nego što ga stvarno nalazimo u tekstu Istarskoga razvoda, &li naš spomenik nije zacrtao sve granice, nego samo one koje su u kritično vrijeme bile sporne. U tekstu Istarskoga razvoda, odmah na početku samih razvoda, tj. utvr- divanja granica i međa, istaknuto je da razvođenje, uređivanje spornih »kun- fina« prate tri notara, koje su gospoda izabrala: »jednoga latinskoga, a dru- goga nemškoga, a tretoga hrvackoga, da imamo vsaki na svoj orijinal pisat, poimeno od mesta do mesta, kako se niže udrži, po vsoi deželi«*. Ni jedan se original nije sačuvao, pa ni nekakvi prijepisi s originala, osim s hrvatsko- ga teksta koji je 1502. godine prepisao Jakov Križanić, javni notar i plovan barbanski. Bez obzira na to što se ni jedan od triju spomenutih originala nije sačuvao, važna je konstatacija hrvatskoga teksta da su se dokumenti od opće važnosti, kakav jje i razvod, pisali u tri jezika, a svaki je pojedinačni tekst, upravo svaka jezična redakcija, važila ije kao original. Tako je hrvatski jezik u javnoj upravnoj službi u Istri u srednjem vijeku imao podjednak položaj kao njemački i latinski jezik. Istarski razvod, 2, 7—11.