granicama. Zato feudalci ovdje izgledaju kao statisti, i ne treba u to sumnjati kao u povijesnu činjenicu, te oni dozvoljavaju da se komuni, preko svojih župana i suda- ca, dogovaraju, usklađuju svoja stajališta, i sklapaju mir, odnosno daju zavez ili rotu. Tamo gdje se komuni ne mogu složiti, zbog spornih granica ili zbog specifičnih među- sobnih odnosa, pravedno rješenje predlažu komunima suci iz različitih, nezainteresira- nih, mjesta u Istri, i oni redovito svojim sa- vjetom, zvanjem, znanjem i autoritetom po- stižu da se stranke (komuni i feudalci) mire, usklađuju sporne odnose, i daju riječ, od- nosno zakletvu (rotu) da će i unaprijed odr- žavati mir i red na granicama, termenima. Vrlo važno sredstvo dokazivanja jest ispra- va, od kojih starije isprave imaju veću vri- jednost: te se isprave naglas čitaju, tuma- če (što može redovito značiti: prevode), ko- mentiraju, prepisuju, a _ različite stranke prave i redakcije na jezicima, latinskom i njemačkom, a originale vraćaju starim po- sjednicima. To je temeljni sadržaj Istarskoga razvo- da, opširnoga diplomatičkoga spomenika, jedne od najopsežnijih isprava iz naše po- vijesti, koja npr. u Kukuljevićevim Hrvat- skim spomenicima zauzima punih 39 strani- ca teksta (nasuprot knjizi koja sadržava is- prave od početaka, tj. od 1100. godine do 1596. sa 339 stranica). U Istarskom razvodu nalazimo nekoliko slojeva razvodnih isprava, koje su sigurno, bilo u kojem obliku, na latinskom ili na hrvatskom jeziku, postojale i prije 1275, i čine jedan jedinstveni sklop oko kojega se kasnije razvila prva redakcija Istarskoga razvoda, danas izgubljena, odnosno uklop- ljena u sadašnji osnovni tekst. U sadašnjem hrvatskom tekstu nalazi se još nekoliko ta- kvih skupina razvoda, iz nešto kasnijih vre- mena, rađenih za druge prilike, a kasnije je i te razvodne isprave kompilator, možda upravo Mikula Gologorički, spojio s prvom redakcijom i povezao sve isprave u terito- rijalnu, stilsku i vremensku cjelinu, u kojoj osobe koje su živjele u različito vrijeme fi- guriraju i fungiraju kao savremenici. Prema tome: daleko smo od pomisli da branimo formalnu autentičnost Istarskoga razvoda kako je on do nas došao. Naše je prve proučavaoce zbunjivao da- tum prvih spominjanih isprava u Istarskom razvodu. U najstarije razvode, upravo u nji- hove datume, nije vjerovao ni Sreznjevski, koji o našim razvodima prvi u slavenskom svijetu piše, i sa dozom skepse govori o mogućnosti tako ranih razvoda, odnosno slavenskih isprava. U toj ga je sumnji po- dupro i Jagić. To je bilo tada i razumljivo. Tada još nije bila poznata ni jedna isprava koja bi bila starija od 1309, od poznatih is- prava o pravdi Novogradaca i Bribirana, odnosno od iste godine pravda između No- vogradaca i Ledeničana. Tada nije bila po- znata npr. ni Povaljska listina, a nije se još ništa znalo ni o Bašćanskoj ploči. Od većih tekstova bili su, istina, objavljeni Vinodol- ski zakon i Krčki statut, a zatim i Poljički statut, ali sve su to spomenici iz kasnijih razdoblja i u kasnijim prijepisima. Danas, kad nam je broj hrvatskim jezi- kom pisanih spomenika već prilično nara- stao, kad smo otkrili i gnijezdo najstarijih hrvatskoglagoljskih kamenih spomenika (a kamen se ne seli, kao ni grafit, za razliku od knjige, isprave, listine), a to gnijezdo smješteno je u onom sudbonosnom trokutu koji opisuju otok Krk, otok Cres, istočna obala Istre i brdovito područje Istre, kako bi ga neodređeno označio Konstantin Por- firogenet, a kako ga u tančine opisuje Istar- ski razvod, tj. onu granicu koja ide rijekom Rašom i ulazi u more — lakše nam je vjero- vati da su Hrvati imali isprave pisane s jim jezikom već vrlo rano. A to rano vri me vezano je s domaćom strukturom plem- stva i županstva, i upravo u Istarskom raz- vodu nalazimo pouzdane nazive za brojne odličnike domaće krvi, koje su kasnija vre- mmena, a sigurno i osobite političke prilike zbrisale: tu su deželani, vitezi zalatopasanci, ili oni koji nisu mogli nositi zlatnoga pasa itd. Nakon Bašćanske ploče, nakon Valun- ske ploče, nakon Plominskoga sv. Jurja, na- kon Grdoselskoga ulomka, nakon Humsko- ga grafita, a tko zna kakva nam iznenađenja u tom smislu sprema sutrašnjica, i to upra- vo s istarskoga prostora, lako na vati u stare razvođe, jer je tradi: vanja narodnim jezikom i hrvatskim pi. mom — svjedočanstvo su upravo spomenuti spomenici — vrlo jaka već u najstarije do- ba, u vrijeme prije nastanka prve, zaokruže- 93 dometi 11-12/1975.