92 dometi 11-12/1975. spomenik, posrednim putem, ponovno do- šao do one cijene kakvu sigurno kao povi- jesni izvor zaslužuje. Talijanski istarski historičari bili su Starčevićevim izdanjem zatečeni. Već ispra- va o Rižanskoj skupštini s početka 9. st. za- davala im je dovoljno brige, i vijesti iz prave nastojali su protumačiti u korist nji- hove tadašnje, iredentističke politike, a ne — naravno — politike dokumenta, ili kneza Ivana koji je doveo Slavene na istarsko po- dručje: ne da ih odbacuje i tjera sa zemlji- šta gdje ih je zatekao ili doveo da obrađuju polja, da gaje stoku i da budu obrana od mogućih provala s Istoka. Zato je interpre- tacija istarskih talijanskih historičara o Ri- žanskoj skupštini bila da su eradovi uspjeli Slavene — koji obrađuju njihova polja, pa- su svoju stoku po njihovim pašnjacima i žirištima, siieku njihove šume — izbaciti izvan granica Istre. »Eiciamus foras — Iz- bacimo ih napolje« — tako su zahtijevali istarski bizantski gradovi, i taj poklič ostao je kroz ciielo 19. st. tenor praktične talijan- ske politike u Istri prema Hrvatima, pa i one u Pokrajinskom saboru. I sad — eto — dolazi još jedan doku- menat,. poznat i ranije i u latinskim i tali- janskim prijepisima, spominjan u literaturi. Objavljen je sada u originalnom jeziku, da- tiran_je vrlo rano, 1325. godinom, ali s ne- sumnjivim tragovima još veće starine, s na- vodima starih — očito u hrvatskom jeziku i pismu pisanih razvoda, koji sežu čak u 11. stoljeće. Taj je dokumenat korišten, d pače, kao materijalno pomagalo u austri sko-mletačkim graničnim sukobima i sporo- vima tokom 16. st. i kasnije, pa se može pretpostaviti da je u iste svrhe služio i ra- nije, a da ga sporne stranke nisu smatrale patvorenim dokumentom. Teorija talijan- skih istarskih historičara da Hrvati (ili Sla- veni, »Slavi«, kako nas tada vole nazivati) nisu prešli Učkin masiv, i da se s ovu stra- nu Učke nije hrvatsko glagoljsko pismo, a zatim i hrvatsko bogoslužje (a valjda ni Hrvati) nikad učvrstilo, strahovito se polju- ljala, i srušila se ona zgrada o »Eiciamus foras« koju su gradili talijanski istarski hi- storičari i politički praktičari. Osim Petra Kandlera i još nekolicine is- tarskih talijanskih historičara (a Kandler je bio zaljubljen u svaki komadić isprave koja govori o Istri, jer je on s neobičnom radinošću i akribijom postavljao temelje is- tarske povijesne heuristike i diplomatike), drugi su istarski talijanski historičari spo- menik uglavnom negirali (a po potrebi ipak pozivali u pomoć kad je trebalo nešto po- kazati ili dokazati iz političke povijesti Is- tre, kao što su to činili npr. Benussi i Ca- millo de Franceschi). Tako je Istarski razvod i u 19. st. vršio svoje narodnosno poslanje, čemu su prido- nijeli i članci u Našoj slozi, posebice oko 1880. godine. Juraj Dobrila često je isticao, i u govoru i u pismima, da smo — Hrvati — 12 stoljeća u Istri, ne po nečijoj milosti, nego po svojoj volji, a kao na dokaze za svoju tvrdnju mislio je u prvom redu na Rižanski placit i na Istarski razvod. Istarski razvod je isprava koja govori o razgraničenju posjeda različitih feudalnih gospodara Istre: poimence akvilejskoga pa- trijarhe (»podreka z Ogleja«), Venecije i go spodard Pazinske knežije. Kako su tada feu- dalni gospodari daleko od svojih imanja, njih zastupaju, odnosno njihovim posjedi- ma upravljaju vazali, najamnici, ili kako hr- vatski tekst kaže »sluge«, što je ispravni ter- min za feudalni odnos — služenje — a sada kad se utvrđuju granice, svi su na okupu. No, najmjerodavniji elemenat kod uspostav- ljanja trajnih granica među općinama, ko- munima, jest domaće stanovništvo, predvo- đeno svojim žuvanom, ili čak županima, su- cem ili sucima za gradove i gradske općine: uostalom, domaće je stanovništvo naibolji poznavalac i terena i posjeda pojedinih seo- skih općina, komuna, koji su tek slučajem sad pod ovim, sad pod onim političkim vr- hovništvom. A od seoske općine, komuna, odnosno od puka, naroda, ovisi održavanje mira i reda. Kad vlada mir i trpeljivost, i gospodar ima koristi, jer mu podanici — upravo ovdie općina, ki)muna, imaju što po- davati, služiti, a kad je rat i nemir, ne samo da gospodar mora intervenirati vojnom si- lom, te tako gubi ljude i materiialna dobra, nego se unosi nemir na ciielo područje po- kraiine. Zato je i viši feudalac, knez, i do- maće niže plemstvo koje ovdje nalazimo nod nazivom »deželani« ovisno o dobroij vo- lji podanika, te je zainteresirano za mir na