OCJENE 1 PRIKAZI U četvrtom odjeljku, među Molitvenicima (177—181) nalazi se sasvim mali i po vrijednosti neznatan broj molitvenika: oni su rijetko služili pojedincima, jer_je poznavanje pisma bilo oskudno, a popovi glagoljaši imali su liturgijske knjige većeg obima i namijenjene skupnoj službi. U ovoj skupini rukopisa ima pet jedinica, redom iz novijeg vremena, iz 17—18. st. Peti odjeljak, Teologija (183—216), sadrži nekoliko vrlo vrijednih rukopisa i fragmenata Dijaloga Grgura pape (kožljački iz 15. st., Premudin i Martešićev), te opisi s općim zaglavkom o ovoj skupini (192—3) čine vrijedan prilog raz- jašnjavanju ove književne pojave kod nas. Uz Antoninov Konfesional i razne Kršćanske nauke zaključujemo kako je vrlo malo ostalo od praktične teološke literature naših glagoljaša, a teološki ozbiljnije i samostalnije literature, čini se, da kod nas nije nikad ni bilo. U šestom odjeljku, Crkveni govori (Homiletika) (217—288), nalazimo razli- čito štivo, različite zbirke propovijedi kao što su u srednjem vijeku poznati Korizmenjaci, Blagdanari, »Disipuli« koji su bili omiljena literatura širokih glagoljaških slojeva. Štefanićev Opći zaglavak o »Disipulima« daje mnoštvo podataka o ovim našim rukopisima te je to odličan putokaz u istraživanje ovih vrlo zanimljivih i vrijednih srednjovjekovnih tekstova. U starijoj našoj glago- ljaškoj pismenosti postoje, osim toga, mnoge postile, zatim različite zbirke pro- povijedi u kojima je rijetko što originalno, i u većini slučajeva to su siromašne kompilacije koje su slučajno ostale pošteđene u vihoru vjekova, te su tako došle i do nas. U sedmom odjeljku gdje se opisuju rukopisi Pjesama — samo je malo ostalo od građe koja je jednom sigurno bila bogatija i raznovrsnija, što poka- zuju i latinički rukopisi JAZU i drugih arhiva. Na glagoljici se upravo od te bogate građe za povijest naše poetike relativno malo sačuvalo. Druga knjiga Glagoljskih rukopisa Jugoslavenske akademije počinje osmim odjeljkom koji sadrži Zbornike različitog štiva (5—83), za našu srednjovje- kovnu književnost najvažnije i najvrednije rukopise. Vrijedna Akademi; zbirka glagolitike sadržava nekoliko značajnih zbornika i mnoštvo fragmenata bez kojih bi maša književnost bila mnogo siromašnija. Niz opisa započinje opisom Vinodolskog zbornika (15. st., zatim slijedi Kolunićev zbornik (1486), dva Amntoninova Konfesionala, Tkonski zbornik, važan po svojim apokrifnim teksto- vima, Žgombićev, Grškovićev, Fatevićev zbornik, i na kraju golem po opsegu a nevažan po sadržaju — Grdovićev zbornik s preko 700 folija. Deveti odjeljak Regule i statuti bogat je opisom značajnih i vrijednih tekstova: tu su Regule sv. Benedikta (14 st.), Franjevačke konstitucije (15/16. st.), Mare magnum franjevačkih indulgencija i Konstitucije trećoredaca. U desetom odjeljku opisani su do sada neregistrirani i većinom nepoznati Registri (99—235), među njima su posebno značajni zapisnici veprinačke opći- ne. Slijede zatim notarski protokoli kao npr. Sparožićev, Bozonićev, obitelji Tanić, Valkovićev, Stašićev itd. U opisu glagoljskih rukopisa javljaju se po prvi put matične knjige; seoske i gradske župe već dosta rano vode glagoljske ma- tice, a dio se tih matica od 1950. nalazi u Arhivu JAZU. Štefanić opisao je ma- tice iz Dobrinja, Dubašnice, Punta, Baške, Omišlja, Belog na Cresu, Malog Lo- šinja, Novalje; slijede zatim matice istarskih mjesta: Draguća, Vodnjana, Bo- ljuna, Lindara. U Arhiv JAZU dospjele su između dva rata i matice župe Do- line kraj Trsta. U Arhivu se nalaze i matice iz Medulina, Voloskog, Muntrilja (Štefanić piše Montrilj — kako redovito piše u maticama, iako se danas mjesto 219