VJESNIK BIBLIOTEKARA HRVATSKE

Dalje nas vodi u XIX stoljeće, kada se vrše pokušaji osnivanja javnih i
suvremenih knjižnica. Govori o kulturnim nastojanjima Vida Morpurga, po-
sebno o njegovoj izdavačkoj i bibliografskoj djelatnosti, te o drugim Splićani-
ma koji su bili ljubitelji knjiga, zatim o talijanaškom društvu »Gabinetto di
lettura«, u okviru kojeg je 1861. zabilježen neuspio pokušaj osnutka gradske
knjižnice, i o sličnim nastojanjima u kulturnom društvu Slavjanska narodna
čitaonica koje je odigralo značajnu ulogu u buđenju hrvatske nacionalne svi-
jesti u ovom dijelu Hrvatske.

Posljednje poglavlje posvećeno je postanku, razvitku i knjižnim fondovima
Gradske biblioteke, koja 1962. godine dobiva status naučne biblioteke, a time i
nešto drugačiju ulogu i značajnije mjesto u splitskoj i u hrvatskoj kulturi uopće.

Podatke za djelo autor je crpio iz mnogih povijesnih dokumenata. Poslije
svakog poglavlja naveo je bilješke koje omogućuju čitaču da lako dođe do izvora
za važnije podatke navedene u djelu, ili objašnjenja i komentare uz pojedina
mišljenja. Knjiga sadrži i predmetno kazalo.

Djela ovakve vrste u nas su vrlo rijetka, što još više doprinosi njenoj vri-
jednosti. Čitajući knjigu upoznajemo nemar naših predaka za čuvanje knjiga
i ostalih pisanih dokumenata — dokaza našeg kulturnog djelovanja. S jedne
strane knjige su se čuvale kao rijetke dragocjenosti i oporukom i darivanjem
prelazile su u nasljedstvo iz pokoljenja u pokoljenje, a s druge strane ponekad
su nemilosrdno uništavane kao bezvrijedne stvari. Zanimljiv je slučaj (opisan
u knjizi na strani 97) propadanja starih pergamena iz arhiva i knjižnice split-
ske obitelji Cindro, kad su djeca, igrajući se, rezala i razvlačila pergamene i od
njih pravila korice za sablje, ili su ih davali mesaru za zamotavanje mesa. Na
ovakav ili neki drugi sličan način potpuno su propale ili nestale mnoge drago-
cjene knjige, unikati. Poneke od tih vrijednih knjiga samo su zagubljene, a
neke su vlasništvo knjižnica u drugim mjestima u zemlji i inozemstvu. Autor
upućuje buduće istraživače na tom području na trag mnogim takvim knjigama,
što također doprinosi vrijednosti njegove knjige.

Iako je Morovićev stil lagan, narativan i zanimljiv, djelo nimalo ne gubi
na znanstvenosti i dokumentarnosti. Ovaj priručnik izvanredno dobro može
poslužiti bibliotekarima i svima onima koji se bave proučavanjem hrvatske
kulturne povijesti. Način izlaganja i raspored građe u djelu uvjetovan je te-
mom, i tu ne može biti prigovora. Citati, često na latinskom i talijanskom je-
ziku, ponekad su dugački, ali, mislim, da se nisu mogli izbjeći, jer bi djelo izgu-
bilo na potpunosti, dokumentiranosti i jasnoći. Jedina ozbiljnija zamjerka može
se staviti jeziku. Jezik bi trebao biti čistiji, u njemu ne bi smjelo biti toliko
tuđica.

Kao što se vidi s naslovne stranice, djelo nije završeno. U prvom su dijelu
opisane knjižnice grada Splita do 1962. godine. Autor će u drugom dijelu, prema
vlastitoj izjavi, opisati razvitak splitskih knjižnica od 1962. do najnovijega
vremena.

 

Ante Matković

V. ŠTEFANIĆ, GLAGOLJSKI RUKOPISI JUGOSLAVENSKE AKADE-
MIJE. Zagreb, Izdanje Historijskog instituta JAZU, 1969—1970. I dio, 300 str.
TI dio, 297 str. + table sa 133 faks.

Zbirka glagoljskih rukopisa Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
u Zagrebu, koja se čuva u njezinu Arhivu, najveća je i najbogatija zbirka gla-

218