OCJENE 1 PRIKAZI goljskih rukopisa. Iako je djelomično — zajedno s drugim rukopisima iz razli- čitih zbirki već bila opisana u vrijednoj i za tadašnje prilike iscrpnoj Hrvatskoj glagoljskoj bibliografiji Ivana Milčetića (Starine JAZU 33, 1911) — potreba za cjelovitim i detaljnim opisom glagoljskih rukopisa osjećala se već dugi niz go- dina. Kad je direktorom Arhiva JAZU postao Vladimir Mošin (1947—1959), bilo je planirano opisivanje glagoljskih, ćirilskih i latiničkih rukopisa JAZU. Opi- sivanje zbirke ćirilskih rukopisa, također vrlo bogate i vrijedne, bilo je naj prije završeno, i dvjema knjigama (I dio — Opis rukopisa, 1955; II dio — Re- produkcije, 1952.) taj je posao sretno bio priveden kraju. Opisivanje glagoljske zbirke, i veće i značajnije, bilo je povjereno prof. Vjekoslavu Štefaniću. Štefanić je počeo opisivati glagoljske rukopise Arhiva Akademije 1948. i dovršio je posao 1964. Iste je godine Odjel za filozofiju i dru- štvene nauke prihvatio rukopis za objavljivanje. Na žalost, knjiga se tek sada pojavljuje pred javnošću, a u međuvremenu su izašli i Štefanićevi Glagoljski rukopisi otoka Krka (Djela JAZU 51, 1960). U Uvodu prvoj knjizi Glagoljskih rukopisa Arhiva JAZU Štefanić govori o zbirci, njezinoj povijesti, sastavu i opisu koji je sam proveo, a zatim daje vrlo opsežan paleografski prikaz glagoljice iz opisane građe od 12. do 19. st. što se čuva u Akademijinu Arhivu. Autor zatim objašnjava principe transliteracije koju primjenjuje u svojem djelu. Nakon ovih nužnih općih napomena slijedi popis rukopisa po signaturama s rednim brojem opisa u ovim dvjema Štefani- ćevim knjigama (25—36). Glagoljska zbirka Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti počela se osnivati kad je osnovana i sama Akademija, tj. 1867. godine. Ona nije jedin- stvena nego je pomiješana s ostalim rukopisima JAZU. Temelj Akademijine zbirke glagoljskih rukopisa postavljen je otkupom knjižnice i arhiva Ivana Kukuljevića Sakcinskoga (prema Štefanićevim podacima 65 cjelovitih rukopisa i 86 fragmenata). Nakon što je već prije veći i vredniji dio Berčićeve ostavštine — 15 do 20 značajnijih rukopisa — dospio u Državnu javnu biblioteku Salty- kov—Ščedrina u Lenjingradu, ostatak je dospio u Arhiv JAZU. Vrijedna je i zbirka Ivana Milčetića, Vinka Premude, V. Štefanića. Danas se u Akademijinu Arhivu nalaze 444 glagoljska rukopisa, od kojih 157 fragmenata. Listine se u popisu ne spominju, niti se obrađuju. Zbirka JAZU čuva glagoljske rukopise od 12. do 19. st. i ona predstavlja najbogatije nalazište za proučavanje povijesti i paleografskog razvoja glago- ljice, posebno one hrvatskoga tipa. Akademija nema spomenika starijih od 12. st.. a to su oni u kojima je sačuvan staroslavenski fonološki i grafijski sistem, a nema ni spomenika stare oble glagoljice iz 10—11. st. Upravo dva najstarija spomenika Akademije, Grškovićev i Mihanovićev odlomak Apostola, otvaraju razdoblje prelaznog tipa. Ova dva spomenika još donekle čuvaju fonološke i pa- leografske crte starije glagoljice, dok se drugim osobinama već vezuju za tip glagoljskog pisma koji se kasnije bogato razvio u hrvatskim krajevima. Metoda opisa glagoljskih rukopisa u Štefanićevim knjigama provedena je po općim arhivističko-bibliografskim načelima pri čemu se više pažnje posvetilo onim podacima koji su potrebni našoj nauci: paleografiji, povijesti jezika, te književnoj, kulturnoj, društvenoj i nacionalnoj povijesti. Opis svakog pojedinog rukopisa sastoji se od šest dijelova: 1. naslov ili naziv rukopisa, arhivska signatura (često stara i nova); 2. lite- ratura o rukopisu; 3. formalni opis rukopisa: materijal, format, paleografski 5 217