OCJENE 1 PRIKAZI

goljskih rukopisa. Iako je djelomično — zajedno s drugim rukopisima iz razli-
čitih zbirki već bila opisana u vrijednoj i za tadašnje prilike iscrpnoj Hrvatskoj
glagoljskoj bibliografiji Ivana Milčetića (Starine JAZU 33, 1911) — potreba za
cjelovitim i detaljnim opisom glagoljskih rukopisa osjećala se već dugi niz go-
dina. Kad je direktorom Arhiva JAZU postao Vladimir Mošin (1947—1959), bilo
je planirano opisivanje glagoljskih, ćirilskih i latiničkih rukopisa JAZU. Opi-
sivanje zbirke ćirilskih rukopisa, također vrlo bogate i vrijedne, bilo je naj
prije završeno, i dvjema knjigama (I dio — Opis rukopisa, 1955; II dio — Re-
produkcije, 1952.) taj je posao sretno bio priveden kraju.

Opisivanje glagoljske zbirke, i veće i značajnije, bilo je povjereno prof.
Vjekoslavu Štefaniću. Štefanić je počeo opisivati glagoljske rukopise Arhiva
Akademije 1948. i dovršio je posao 1964. Iste je godine Odjel za filozofiju i dru-
štvene nauke prihvatio rukopis za objavljivanje. Na žalost, knjiga se tek sada
pojavljuje pred javnošću, a u međuvremenu su izašli i Štefanićevi Glagoljski
rukopisi otoka Krka (Djela JAZU 51, 1960).

U Uvodu prvoj knjizi Glagoljskih rukopisa Arhiva JAZU Štefanić govori o
zbirci, njezinoj povijesti, sastavu i opisu koji je sam proveo, a zatim daje vrlo
opsežan paleografski prikaz glagoljice iz opisane građe od 12. do 19. st. što se
čuva u Akademijinu Arhivu. Autor zatim objašnjava principe transliteracije
koju primjenjuje u svojem djelu. Nakon ovih nužnih općih napomena slijedi
popis rukopisa po signaturama s rednim brojem opisa u ovim dvjema Štefani-
ćevim knjigama (25—36).

Glagoljska zbirka Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti počela se
osnivati kad je osnovana i sama Akademija, tj. 1867. godine. Ona nije jedin-
stvena nego je pomiješana s ostalim rukopisima JAZU. Temelj Akademijine
zbirke glagoljskih rukopisa postavljen je otkupom knjižnice i arhiva Ivana
Kukuljevića Sakcinskoga (prema Štefanićevim podacima 65 cjelovitih rukopisa
i 86 fragmenata). Nakon što je već prije veći i vredniji dio Berčićeve ostavštine
— 15 do 20 značajnijih rukopisa — dospio u Državnu javnu biblioteku Salty-
kov—Ščedrina u Lenjingradu, ostatak je dospio u Arhiv JAZU. Vrijedna je i
zbirka Ivana Milčetića, Vinka Premude, V. Štefanića. Danas se u Akademijinu
Arhivu nalaze 444 glagoljska rukopisa, od kojih 157 fragmenata. Listine se u
popisu ne spominju, niti se obrađuju.

Zbirka JAZU čuva glagoljske rukopise od 12. do 19. st. i ona predstavlja
najbogatije nalazište za proučavanje povijesti i paleografskog razvoja glago-
ljice, posebno one hrvatskoga tipa. Akademija nema spomenika starijih od 12.
st.. a to su oni u kojima je sačuvan staroslavenski fonološki i grafijski sistem,
a nema ni spomenika stare oble glagoljice iz 10—11. st. Upravo dva najstarija
spomenika Akademije, Grškovićev i Mihanovićev odlomak Apostola, otvaraju
razdoblje prelaznog tipa. Ova dva spomenika još donekle čuvaju fonološke i pa-
leografske crte starije glagoljice, dok se drugim osobinama već vezuju za tip
glagoljskog pisma koji se kasnije bogato razvio u hrvatskim krajevima.

Metoda opisa glagoljskih rukopisa u Štefanićevim knjigama provedena je
po općim arhivističko-bibliografskim načelima pri čemu se više pažnje posvetilo
onim podacima koji su potrebni našoj nauci: paleografiji, povijesti jezika, te
književnoj, kulturnoj, društvenoj i nacionalnoj povijesti. Opis svakog pojedinog
rukopisa sastoji se od šest dijelova:

1. naslov ili naziv rukopisa, arhivska signatura (često stara i nova); 2. lite-
ratura o rukopisu; 3. formalni opis rukopisa: materijal, format, paleografski

  

 

5 217