$. Bratulić: Školovanje i obrazovanje glagoljaša Senj zb.41, 461-464 (2014.)
praksu sigurno nastavio Metod, onoliko koliko mu je bilo omogućeno ili upravo
dopušteno nakon bratove smrti, u svojoj (nad)biskupiji, a u tome su ga slijedili
učenici u Makedoniji, o čemu govori djelatnost Klimenta Ohridskoga u
Makedoniji, odnosno oni učenici koji su ostali na dvoru bugarskoga kneza
Borisa u Preslavu. O tom najstarijem vremenu svjedoče Vuk i Zdeda, o kojima
pogrdno piše Toma Arciđakon, koji su imali_sljedbenike, glagoljaše, te su bi
kao njihovi učitelji
Od 10. do 16. stoljeća siguno kod nas nije moglo biti organizirano
učilište ni za svećenike latinskog a ni slavenskog-hrvatskog bogoslužja, osim u
redovničkim zajednicama, ali zasigurno su zato daci, žakni, učili kod
sposobnijih i uglednijih glagoljaša. Ta je praksa zabilježena i zasvjedočena
zapisima na marginama glagoljskih kodeksa iz 16. i 17. stoljeća a i kasnije.
Mladi su glagoljaši, žakni i žaknići, tj. oni koji su se spremali za
svećeničku službu, morali znati čitati i pisati: ne samo glagoljicu nego i
bosančicu i po svoj prilici latinicu — ovu posljednju barem čitati. Sigurno je bilo
sposobnijih koji su učili latinski i talijanski jezik, i čitati i prevoditi tekstove za
svoju subraću glagoljaše. Danas učenici odmah uče čitati i pisati — u staro
vrijeme te su djelatnosti bile odvojene. Čitati su znali svi (glagoljaši), pisati
vještiji, sposobniji, tj. pisari, "supisci". Nije bio problem samo znanja nego i
pribora za pisanje i materijala na kome se piše, pergamene, papira. Naravno — u
samostanima benediktinaca, franjevaca trećoredaca sposobniji su bdjeli nad
mladim redovnicima te su ih podučavali u duhovnostima i vještinama koje će
im biti potrebne. U tu su svrhu prevodili i priredivali priručnike kakvih je bilo
među svećenicima koji su se u liturgiji služili latinskim jezikom. Među našim
šima najčitanija je knjiga bila Naručnik plebanušev, priručnik za
Svećeničku službu, tiskan u Senju 1507.
Da su žakni, dakoni, tj. pripravnici za svećeničku službu, učili u nekoliko
središta za naobrazbu razvidno je iz zapisa: takvih je zapisa na rukopisima iz
Vrbnika na otoku Krku, i na beramskim i ročkim kodeksima. Iz Roča je bio Juri
žakan, koji je nosio Novakov misal u tiskaru da slagari iz njega slože tekst, i na
predlošku, Misalu kneza Novaka, zabilježio usklik radosti nad našom štampom:
Vita, vita!
Štampa naša gori gre!
'Tako ja oću, da_naša
gori gre!
Sredinom 16. stoljeća, u doba kad se, posebice u Istri, širi protestantizam
iz Njemačke, gdje je našao plodno tlo među istarskim glagoljašima, sačuvano je
nekoliko pisama Jurja Pomazanića, koji je kao svećenički kandidat otišao u
462