J. Bratulić + STAROSLAVENSKE POČETNICE | ČITANKE U XIX. | XX. STOLJEĆU * 91-106
Miklošiču, autoru znamenite panonske teorije o staroslavenskom jeziku,
koju je sa znanstvene pozornice maknuo Vatroslav Jagić.
lako Franc Miklošič (Radomerščak, Slovenija, 1813 — Beč, 1891) ne
pripada krugu hrvatskih filologa i paleoslavista, njegov se rad na proučavanju
staroslavenskih tekstova ne može nikako zaobići: osim ostaloga, on je svoje
studente u Beču, među kojima su bili i Hrvati, upućivao u znanja iz slavenske
filologije, te je tako zadužio i hrvatsku filološku i slavističku znanost. Izdao
je 1861. g. u Beču znamenitu knjigu Chrestomathia palaeslovenica. U njoj
su zastupani staroslavenski tekstovi, od Biblije — knjige Bytija — do Evande-
lja; zatim slijede tekstovi nacionalnih redakcija kao primjeri: slovenski Bri-
žinski spomenici, zatim tekstovi ruske redakcije, a potom i tekstovi na starom
češkom i poljskom jeziku, a kao srpski figuriraju Žitja Konstantina Ćirila.
Hrvatskih tekstova u hrestomatiji nema! Upravo je to potaklo Ivana Berčića
da sastavi jednu drugačiju čitanku/hrestomatiju u kojoj bi prikazao i hrvatski
udio u paleoslavistici. Prema Miklošičevoj gramatici i čitanci Mirko Div-
ković (Zagreb, 1843 — Samobor, 1924) sastavio je i objavio knjigu Oblici
staroslovjenskog jezika za školu, po Franji Miklošiću 1881.' i još jedno iz-
danje 1883. U kasnijim izdanjima ne javlja se više ime ovog slovenskog
paleoslavista.
Sljedeći je autor glagoljskih početnica Ivan Berčić [Brčić] (Zadar,
1824-1870). Nakon završene gimnazije u Zadru studij teologije započeo u
Zadru a nastavio u Beču, ali se zbog revolucionamnih gibanja i nesigurnosti
1848. vratio u Zadar te nije postigao doktorat iz teologije. Bio je kateheta i
profesor hrvatskoga jezika u ženskim školama koje su vodile sestre benedik-
tinke iz samostana Svete Marije. Od 1855. g. bio je profesor staroslavenskog
jezika i staroslavenske liturgije u zadarskom sjemeništu. Kretao se u krugu
hrvatskih preporoditelja. Kad je u Pragu 1859. objavio knjigu Chrestomathia
linguae veteroslovenicae caractere glagolitico e codicibus, codicum frag-
mentis et libris impressis, ta je knjiga postala temelj proučavanju hrvatske
glagoljice, posebice biblijskih knjiga u glagoljskim brevijarima i misalima.
Jagić ga s pravom naziva “uskrisiteljem nauka glagolskih u Dalmaciji", jer
od toga vremena počinje intenzivnije proučavanje hrvatskoglagoljskih
tekstova. To će se još više očitovati nakon izdanja njegovih Ulomaka Pisma
svetoga. Za svoje je studente, buduće glagoljaše iz zadarskog sjemeništa i
! M. Divković, Oblici staroslovjenskog jezika za školu, po Franji Miklošiću, Zagreb, 1881.
Drugo izdanje 1883. Ove dvije knjige nema NSK u Zagrebu!
94