NOVA CROATICA » Zagreb, VI (2012) 6 zbornika, ali i pravnih tekstova — darovnica, oporuka, ugovora o prodaji zemljišta, vinograda, kuća, mlinova. Prepisivanje kodeksa bio je unosan i siguran posao. Kako su đaci, žakni, učili, možemo pretpostaviti po prvim tiskanim početnicama, jer nam rukopisne stare početnice nisu sačuvane. Uostalom, takve se knjige brzo i lako troše, i tada kao i danas. Poznavanje pisma nije još značilo njegovo svladavanje u našem, da- našnjem smislu. Poznavanje i čitanje još nije značilo i znanje pisanja. Čitanje nije išlo usporedo s pisanjem, te su mnogi naučili čitati, ali ne i pisati. Nedo- stajalo je pergamene, crnila, vještine, a ni potreba za pisanjem nije bila velika. Nestašicu tiskanih priručnika za učenje pisma naši su glagoljaši nadok- nađivali rukom pisanim priručnicima, kakav je Bukvar ili psaltir. Rukotvoren za nauk male dice našega naroda slovinskoga. Budući makanca od štampe istih knjiga u ovih daržava od Dalmacie. Izvajen i prinesjen iz drugih knjiga i ponapravlen. — Po meni o. f, Ludoviku Bausu od Zlosel, tretoga reda s. oca Frančiška provincie Dalmacie — Knižice druge — u Perviću lita 1823. koji se danas čuva u Arhivu Staroslavenske akademije u Krku. Slična ruko- pisna gramatičica i čitanka nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (Glagolitica 1-20). U Arhivu HAZU nalazi se predložak za tisak glagoljskog i ćiriličkog Bukvara Mateja Karamana, s kojega je tiskan njegov Bukvar. Perom napisanih, tj. rukopisnih glagoljskih, latiničkih i poljičicom pisanih azbukvara na jednom listu, za prepoznavanje i učenje čitanja slova, našlo bi se više. Kad se poznavanje staroslavenskoga jezika i glagoljice, u studiju slavistike i posebice kroatistike uvodilo u škole, i na Mudroslovni (Filozof- ski) fakultet, studenti su se našli u sličnoj poziciji kao davni žaknići: trebalo je naučiti slova, uglavnom “pasivno", iako i danas postoje malobrojni ljudi koji, prvenstveno kurzivnu glagoljicu, mogu lijepo i skladno pisati, i napisano bez poteškoće pročitati. Među autorima priručnika iz kojih se uči glagoljicu čitati (i pisati), ali i stjecati temeljna znanja staroslavenskoga jezika, najugledniji su slavenski filolozi. Često su s visokih znanstvenih pozicija silazili među mlade počet- nike, učenike i studente, da im dadu ona znanja kojima će se uputiti u složenu problematiku jezika, pisma, književnosti i kulture. Do 19. stoljeća autori staroslavenskih - glagoljičkih i ćiriličkih početnica — bili su učitelji pisma, a s njihovom su pomoći učenici i đaci naučili čitati, dok su učitelji-profesori u 19. st.. svojim đacima-studentima pomogli otvoriti vrata visoke znanosti, jezikoljublja, filologije. Među svima njima posebno mjesto pripada Francu 93