. BRATULIĆ, Pregled glagoljskih dokumenata s područja... VLA, God. 2-3 (1992-1993), sv. 2-3, str. 311-315 Oporuke i kupoprodajne isprave izdavane su i strankama te su sačuvane kao po- jedinačni ispisi iz notarskih protokola. Notar je najčešće sastavljao isprave i oporuke na terenu, zapisivao ih u svoju kopijalnu knjigu a u protokol unosio čistopis. Postojala je odredba mletačkih vlasti, osobito u 16. i 17. stoljeću, da se glagoljski ispisi prevode na »službeni« talijanski jezik te tako budu unešeni u službenu knjigu isprava i oporu- ka. Ipak i među talijanskim i latinskim oporukama i kupoprodajnim ugovorima može se naći glagoljicom pisanih dokumenata. U austrijskome dijelu takva odredba nije bila proglašena, ali notari su, osobito u kasnijem razdoblju, službene spise pisali talijan- skim jezikom. Pojedinačnih primjeraka oporuka malo je sačuvano: takva je npr. oporuka Lovranskog župnika Radena iz 1420. god. (Šurmin, br. 42), sačuvana u kasni- jem prijepisu; ili »taštament« Martina Malkovića iz Kraja kod Mošćenica iz 1484. god. (Šurmin, br. 198 i Milčetić, VAD, 1905). Posebnu vrijednost ima oporuka Jelene, sestre Petra Kružića, koju je napisao lupoglavski plovan, pop Mihovil Sipa 1541. god. (objavio Ivšić, Narodnastarina, VI1/1930). Kako zemlja u to vrijeme ima golemu vrijednost, kao i sve nekretnine, za prodaju svakoga komada zemlje izdavala se isprava. Sačuvana je isprava, pisana u Lovranu 1453. u kojoj se potvrđuje da je Valentin Kikabonić kupio jedno selo - a to je skup ku- ća - u Visočanima od Mavra Mikšića (Šurmin, br. 118). Posebnu dokumentarnu vrijednost čine privatna pisma. Sačuvano je nekoliko gla- goljskih pisama hrvatskih protestanata s pazinskoga područja. Neka su sačuvana u originalu, druga su prevedena na njemački i unesena u službeni protokol tiskare u Urachu. U takvim slučajevima original je najčešće odbačen i zametnut kao nepotre- ban, te se nije ni sačuvao. Pisma hrvatskih protestanata, pretežno ona prevedena na njemački i latinski, izdao je Ivan Kostrenčić još 1874, a pojedinačna pisma objavljena su kasnije, neka i po više puta. Danas je glavnina tih dokumenata u Glavnom držav- nom arhivu u Stuttgartu. Matice krštenih, vjenčanih i umrlih veoma su važni dokumenti iz kojih se dadu pratiti nastanak, razvoj i mijene gradske i scoske zajednice. Matice su u Istri u 17. i 18. stoljeću pisane i latinskim i hrvatskim jezikom, prema volji ili znanju popa na selu ili u gradu. Za nas su od posebnog interesa one matice koje su pretežno pisane glagolji- com, hrvatskim jezikom. Sačuvane su glagoljske matice iz Draguća, Boljuna, Medulina, Muntrilja, Sv. Ivana od Šteme, Kastva, Voloskog, a ima i pojedinačnih upisa glagolji- com u matične knjige u Vodnjanu. Od naročite su važnosti zapisnici seoskih općina. Dobro su sačuvani zapisnici Veprinačke općine, od kojih je glavnina dospjela u Arhiv HAZU. Sličnoga su znače- nja kvaderne, zapisnici seoskih kapitula. Takva je kvaderna Kapitula lovranskoga, danas u Narodnoj in univerzitetnoj knjižnici (NUK) u Ljubljani. Zapisi su datirani od 1550. god. dalje. U 17. stoljeću zapisi su na talijanskom jeziku. Istra, pa tako i Pazinština, područje je brojnih samostana raznih crkvenih redova, od kojih su benediktinci i pavlini bili glagoljaši. Trećoreci - glagoljaši imali su svoje sa- mostane na Božjem Polju i u Kopru, dakle izvan područja Pazinske knežije. Vjerojatno je nekom istarskom pavlinskom samostanu pripadao hrvatski prijevod Bu- le pape Grgura XI. izdane 1371. g. pavlinima »na Ugrih«. Ta se isprava 1914. nalazila u Istri, a Milčetić ju je prema fotografiji pročitao i objavio u Starinama JAZU. Tada on nije znao gdje se nalazi original. Danas se Bula nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. Žao mi je da nije bila izložena na izložbi o kulturi pavlina u Hr- vatskoj. Glagoljsko pismo ove isprave spada među najljepše uzorke uglate glagoljice. 313