J. BRATULIĆ, Pregled glagoljskih dokumenata s područja... VIA, God. 2-3 (1992-1993), sv. 2-3,sr. 311-315 kumente ma pergameni i na papiru. Da je tih dokumenata bilo u obilju, svjedoče kameni spomenici i grafiti posredno, a neposredno, oni su svjedočanstva o njihovu postojanju i nestanku. Nakon 1848. u pećima u pazinskom kaštelu gorjele su stare isprave na latinskom i na hrvatskom jeziku. Palili su ih činovnici kao nepotreban pa- pir, zaostao iz feudalne uprave Istre. Ime grada Pazina u uhu obaviještenih paleoslovenista povezano je s imenom dra- gocjenih Pazinskih fragmenata. Pazinski fragmenti u svom sadašnjem fizičkom liku, ali i svojim sadržajem, simboliziraju sudbinu glagoljske baštine Istre i, posebice, Pa- zinštine. Od dragocjenoga kodeksa ostalo je deset pergamenskih ostrižaka razli veličine. Sadržaj: apokrifi, legende, homilije. Pazinski fragmenti pripadaju jednom je- dinstvenom zborniku koji je, sudeći po uglednosti pisma i po formatu, bio golem i reprezentativan zbornik. Napisan je prvih godina 14. stoljeća, sa starijih, dobro tradi- ranih predložaka. Fragmente je u 19. stoljeću u Pazinu pronašao Ivan Kukuljević Sakcinski, a danas se nalaze u Arhivu HAZU (fragm. glag. 90). Dobar opis fragmena- ta dao je Vjekoslav Štefanić, a tekstove su obrađivali Stjepan Ivšić i Biserka Grabar. Među najvažnije i najznačajnije glagoljske spomenike koji su postankom i temati- kom svezani za Pazin i za Pazinsku knežiju svakako spada Istarski razvod. O njemu je dosta pisano, ali za ovu priliku treba istaknuti da se Istarski razvod sačuvao u dva pri- jepisa. Kršanski prijepis, nastao 1546, danas se nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, dok se drugi, Momjanski prijepis, nalazi u Historijskom arhivu u Rijeci, zajedno s talijanskim prijevodom Ivana Snebala. Bez obzira na prijeporne tvrdnje o autentičnosti hrvatskoglagoljskog teksta, Istarski razvod fungirao je i funkci- onirao kao međunarodni i međudržavni diplomatički dokument na koji su se stranke pozivale u sporovima oko granica Pazinske knežije. Pisar na brojnim mjestima ističe da piše hrvatskim jezikom, i da su tri jezika na kojima je dokument napisan: hrvatski, latinski i njemački ravnopravni, te su i prijepisi tih raznojezičnih tekstova smatrani originalima. lako teritorijalno Kožljak ne pripada Pazinštini, ovdje treba spomenuti Mošćeničko - Kožljački razvod iz 1395. god., dokument sličnoga sadržaja kakav je Istarski razvod. Ovaj dokument posredno govori i o osnivanju pavlinskoga samostana na Čepićskom jezeru. Među glagoljskim dokumentima posebno značenje imali su notarski protokoli od kojih su tek rijetki sačuvani. Javni bilježnici, notari, u te su protokole upisivali oporu- ke i kupoprodajne isprave (»taštamenti i štrumenti«). Dužnost je notara bila čuvati takve dokumente u posebnoj knjizi, a prijepise davati zainteresiranim strankama. Ostao je sačuvan jedan takav protokol na glagoljici. To je protokol Andreje Matkovi- ća iz Draguća, o kojem je pisao, izdavši i tekst, Vjekoslav Štefanić. Isprave potječu od 1597. do 1639. god. Danas se Protokol Andreje Matkovića nalazi u Historijskom arhi- vuu Rijeci. Od protokola, ili možda kopijalne knjige, Petra Lazarića iz Mošćenica ostao je samo fragment, danas u Arhivu HAZU. Isprave potječu od 1621. do 1641. god. U ovome protokolu ima nekoliko darovnica, kupoprodajnih ugovora, a posebice su zani- mljive tri isprave o dotama, djevojačkom mirazu. U jednoj se doti navodi što je sve mlada ponijela u svoj novi dom: »sukanj S novih od sukna domaćega; pak ponjavi novi četire i rakno novo jedno; ubrus nov jedan i plašćenica nova jedna; stomanj noveh pclgejqšće mali obrus nov jedan i plašćenčić nov jedan; bisag para dva novih, peče no- ve četire...«. 312