GRUZIJA Mateo Žagar Gruzijska epizoda glagoljske paleografije Ovaj je članak posvećen jednoj od danas prevladanih teorija o podrijetlu glagoljskog pisma. lako sličnosti pojedinih glagoljičkih slova s ponekima iz povijesnih alfabeta još uvijek provociraju posebno laičku, ali i pokoju znanstvenu misao, golema većina suvremenih paleografa smatra npr. gruzijsku, albansku, hazarsku, tzv. zapadnu (latinič- ku) teoriju itd. »slijepim stazama« glagoljske paleografije. Želja nam je ovom prilikom podsjetiti na traganje za mogućim pismovnim vezama starijega, gruzijskog pisma i mlade — glagoljice. Čak i iznevjerena očekivanja, konstrukcije mogućih odnosa, često muko- trpna potraga za filološkom istinom, unatoč i pogrešnu tragu, vrijedni su — iskreno vjerujemo — sjećanja. S vremena na vrijeme mogu pripomoći i trasiranju pravoga puta. Gruzijska teorija tako će na primjer potvrditi iznimnu obrazovanost tvorca glagoljice Konstantina Filozofa, podsjetiti na kulturološko ozračje Bizantskoga Carstva i okolnih zemalja kamo se grčka pismovnost širila, te fokusirati — i podvrći kritici — segmente pisma i pisanja relevantne za procjenu međupisamskih utjecaja. Kada koje pismo, kao glagoljičko, ima zagonetno podrijetlo, kada se oblici njegovih slova ne mogu očigledno i izravno povezati ni sa kojim danas nam poznatim pismima, paleografima u tumačenju izvorišta preostaju dva puta: ili pokušati protumačiti oblikovni pismovni model kreativnim autorskim djelom velikoga filološkog uma (tzv. endogena skupina teorija), ili im pak valja ustrajavati u iskanju morfološke sličnosti, barem na primjerima pojedinih slova, s nekim drugim obično civilizacijski bliskim alfabetima (egzogena skupina). Moguća su također, a suvremenoj se paleografiji čine i najprimjerenijima, kombinirana polazišta: vjeruje se, naime, da je Kon- stantin kao kreator glagoljice, inače osobit poznavalac pisama mnogih istočnih, posebice bizantskoj kulturi, bliskih civilizacija (kao profesor filozofije i diplomat), uključio poneka slova (manje ili više izmijenjena, odnosno prilagođena novom oblikovnom modelu) ili elemente pokojeg od njih, iz npr. grčkoga pisma, hebrejskoga odnosno samaritanskoga, sirijsko- ga, koptskoga (...), naposljetku možda i iz gruzijskoga. Uza svu silu primje- ra, koji se navode u danas već jedva preglednoj literaturi, velik broj oprimjerenih sličnosti može se brzo otkloniti, no ima i takvih koje su doista provokativne, pa gdjekad i očigledne (usp. npr. samaritanskiuw/shin/ : glag. W /ša/,' samaritanski 4 /he/ : glag. 3 /est »/, grčki € /epsilon/ : glag3 /est p/, 1 Zbog računalnih ograničenosti ovdje smo se koristili primjerima uglate glagoljice, premda bi metodološki bilo primjerenije upisati obli tip glagoljičkih slova. 259