M. ŽAGAR 455 Croatica 42/43/44/1995-6.
vanjima (za sva jezičnopovijesna razdoblja),? generativna je fonologija,
naprimjer, pripomogla primjerenijem tumačenju odnosa fonem : grafem,$
a posljednjih se desetljeća sve više počinju provoditi metode tekstne ling-
vistike (kao svojevrsne "rehabilitatorice" filologije u tradicionalnom smi-
slu),? i — napokon — hrvatskoj su se filološkoj javnosti, kroz snažan
poticaj upravo E. Hercigonje,!9 otvorila moderna gramatološka
istraživanja.!! Njima se, gak. nakon desetljeća raznolike, nerijetko posve
sučeljene usmjerenosti,!? u posljednje vrijeme počinju strukturirati pri-
mjerene metode u grafolingvističkom analitičkom pristupu.
7 Uglavnom isti autori koji su se bavili odnosom fomen : grafem, v. bilj. 3.
% Mihaljević, Milan: Generativna fonologija hrvatske redakcije crkvenosla-
venskog jezika, Zagreb 1991.
9 Time što je istaknuta lingvistička osovina zajamčena je potpuna provjerlji
vost; njezini zakoni (raznoliki uzusi tekstne organizacije) znatno pridonose odgova-
ranju na pitanja o podrijetlu (vremenskom, prostornom, autorskom) nekoga teksta i
njegovu sveukupnom opisu, uvažavaju "izvanjezične realije", ali uvijek upozoravaju
na stupanj pouzdanosti tvrdnji koje njima barataju.
10 Akademske godine 1993/94. studentima kroatistike, u okviru predmeta
"Općeslavenski književni (staroslavenski) jezik", ustanovljen je kolegij "Uvod u gra-
matologiju (slavenska pisma)", Os ga je i prve godine vodio prof. Hercigonja,
te, kao poticaj, sastavio skriptu Tipovi pismene komunikacije u Slavena od 'crta u
ureza' iz traktata 'O pismenehs' Črnorisca Hrabra do alfabetskog pisma (gramato-
loški komentar) s priloženim tumačenjima osnovnog gramatološkog nazivlja.
11 Godine 1952. I. J. Gelb objavio je knjigu A Study of Writing: The foundations
of Grammatology; II. izd. - Univ. of Chicago 1963. (rusko izdanje pod naslovom: J.
E. Gel6b: "Opyt izučenija pis6ma /Osnovy grammatologii/", Moskva 1982.) kojom
je inicirao drugačiji pristup grafiji; napušta opisno-povijesni pristup (tradicionalno
paleografijski) kojemu je osnovna svrha "izvangrafijska" (npr. tko je tekst napisao,
gdje i kada je napisan); "Pismo postaje predmetom samostalne znanosti posvećene
pismu kao specifičnoj pojavi i oblasti ljudske duhovne djelatnosti. Gelb promatra i
analizira nastanak i povijesni razvoj pisma sa svom njegovom složenošću i razno-
vrsnošću u zavisnosti od povijesti svjetskih civilizacija. Po njegovu mišljenju nije
bitno to koliko se pisma međusobno razlikuju svojim nacrtom, grafijskim oblikom
(morfologijom) već to kako, na osnovi kakvih elemenata jezika zvučnih jedinica i
sklopova se ustrojavaju i dalje razvijaju pojedini tipovi pisma." (navodi iz skripte
prof. Hercigonje, usp. bilješku 10)
12 Različita su se mišljenja okupljala oko upitnosti širenja zadataka gramatolo-
gije (A. M. Kondratov, nasuprot I. J. Gelbu, drži da valja gramatološka istraživanja
širiti, između ostaloga i na paleografska; usp. A. M. Kondratov. "Grammatologija i
poroždajuščie modeli pis6ma", Učenye zapiski Tartuskogo gosudarstvenogo univer-
siteta, vyp. 228 ("Problemy modelirovanija jazyka" 1969, br. 3, 2), oko odnosa mi
šljenja, jezika i pisma (npr. T. A. Amirova jasno je izražavala mišljenje, i time se
suprotstavila mnogim, ne samo ruskim gramatolozima, da je pisanje — posve posebno
organizirani jezik, jedan od dva, uz usmeni — govoreni jezik, izravna odvjetka mišlje-
nju (usp. njezinu knjigu Funkcionaljnaja vzaimosvjaz pismenogo i zvukovogo jazyka,
Izdateljstvo Nauka, Moskva 1985).