EL Jezične varijante u hrvatskom prvotisku Istraživači starih slavenskih tekstova upozoravaju nas u novije vrijeme na jednu zanimljivu razliku u pristupu književnom jeziku u srednjem vijeku između grčko-slavenskoga i latinsko-slavenskoga svijeta. Za prve je karakterističan tzv. tekstološki pristup književ- nom jeziku, a za druge — gramatički. U starim tekstovima nastalim u okviru grčko-slavenskoga svijeta možemo kadšto naići na tvrdnje da nisu potrebna nikakva teorijska razmišljanja o tekstovima ako su oni dobri, ispravni. Latinsko-slavenski svijet odnosi se prema tekstu drukčije: rezultat su toga odnosa latinski pisane gramatike iz 16. i poč. 17. stoljeća kod Čeha, Poljaka, Slovenaca i Hrvata. Za to vrijeme kod naroda koji pripadaju grčko-slovenskom svijetu nalazi- mo uglavnom traktate i rasprave koje se najčešće tiču grafije i kad- što leksika.' Iz hrvatskoglagoljske tradicije nisu nam poznate ni gramatike, ni bilo kakve jezične ili filološke rasprave. Takav odnos naših gla- goljaša prema jezičnom rasudđivanju očito veže te pripadnike rim- ske crkve uz grčko-slavenski svijet. | njihova književnojezična prak- sa specifična je u slavenskim razmjerima u jednom važnom pogle- du. Poznato je da narodni književni jezici starijih perioda obično su- postoje s međunarodnim književnim jezicima. Strukturna udalje- nost narodnog književnog jezika od međunarodnog (npr. odnos sta- ropoljski prema latinskome) uvjetovala je tijesnu vezu narodnog književnog jezika sa živim narodnim govorom; s druge strane, ako su međunarodni i narodni književni jezik strukturno bili bliski, tada je uloga živoga narodnog govora drugorazredna (takav je npr. slu- čaj u Rusiji u srednjem vijeku gdje je međunarodni književni jezik — staroslavenski). Jedna od specifičnosti hrvatske srednjovjekov- ne književnojezične prakse upravo je u tome što na našem glagolja- škom teritoriju egzistiraju dva međunarodna jezika: latinski i staro- slavenski. Strukturna udaljenost latinskoga nesumnjivo je pomogla da staroslavenski bude doživljavan, bar u načelu, kao nešto blisko, kao svoje. Međutim, mada genetski blizak, i on je bio strani jezik? i u trenucima kada se težilo za širom demokratičnošću pisane riječi čakavština i kajkavština ulaze u knjigu, bilo same, bilo u kombina- ciji sa staroslavenskim. Uostalom, sva ta tri slavenska idioma za- jedno (mogli bismo reći: ispomažući se međusobno) obavljaju sve one funkcije koje latinski obavlja sam. Razumije se da je u 1411 NJA LUI OSVJETLJ