EL Jezične varijante u
hrvatskom prvotisku

Istraživači starih slavenskih tekstova upozoravaju nas u novije
vrijeme na jednu zanimljivu razliku u pristupu književnom jeziku u
srednjem vijeku između grčko-slavenskoga i latinsko-slavenskoga
svijeta. Za prve je karakterističan tzv. tekstološki pristup književ-
nom jeziku, a za druge — gramatički. U starim tekstovima nastalim
u okviru grčko-slavenskoga svijeta možemo kadšto naići na tvrdnje
da nisu potrebna nikakva teorijska razmišljanja o tekstovima ako
su oni dobri, ispravni. Latinsko-slavenski svijet odnosi se prema
tekstu drukčije: rezultat su toga odnosa latinski pisane gramatike
iz 16. i poč. 17. stoljeća kod Čeha, Poljaka, Slovenaca i Hrvata. Za to
vrijeme kod naroda koji pripadaju grčko-slovenskom svijetu nalazi-
mo uglavnom traktate i rasprave koje se najčešće tiču grafije i kad-
što leksika.'

Iz hrvatskoglagoljske tradicije nisu nam poznate ni gramatike,
ni bilo kakve jezične ili filološke rasprave. Takav odnos naših gla-
goljaša prema jezičnom rasudđivanju očito veže te pripadnike rim-
ske crkve uz grčko-slavenski svijet. | njihova književnojezična prak-
sa specifična je u slavenskim razmjerima u jednom važnom pogle-
du. Poznato je da narodni književni jezici starijih perioda obično su-
postoje s međunarodnim književnim jezicima. Strukturna udalje-
nost narodnog književnog jezika od međunarodnog (npr. odnos sta-
ropoljski prema latinskome) uvjetovala je tijesnu vezu narodnog
književnog jezika sa živim narodnim govorom; s druge strane, ako
su međunarodni i narodni književni jezik strukturno bili bliski, tada
je uloga živoga narodnog govora drugorazredna (takav je npr. slu-
čaj u Rusiji u srednjem vijeku gdje je međunarodni književni jezik
— staroslavenski). Jedna od specifičnosti hrvatske srednjovjekov-
ne književnojezične prakse upravo je u tome što na našem glagolja-
škom teritoriju egzistiraju dva međunarodna jezika: latinski i staro-
slavenski.

Strukturna udaljenost latinskoga nesumnjivo je pomogla da
staroslavenski bude doživljavan, bar u načelu, kao nešto blisko,
kao svoje. Međutim, mada genetski blizak, i on je bio strani jezik? i
u trenucima kada se težilo za širom demokratičnošću pisane riječi
čakavština i kajkavština ulaze u knjigu, bilo same, bilo u kombina-
ciji sa staroslavenskim. Uostalom, sva ta tri slavenska idioma za-
jedno (mogli bismo reći: ispomažući se međusobno) obavljaju sve
one funkcije koje latinski obavlja sam. Razumije se da je u

1411

NJA

LUI

OSVJETLJ