S. DAMJANOVIĆ 34 Croatica 11-12/1978 Va ime Isuhrstovo, Amene. Lete gospodni .č.u.o.e. (= 1486) mi- seca djulčč d(a)n> sedmi bi dosvršenie knig> svetago Brnardina. E gospodine Lev'nar'do plemenem» Dolanin» položih» učiniti svit'lo delo, ko bi bilo na služibu božiju i svete crikve, za grihi moe, i pisahs sie k'nige moim» blagom» čistim». I v to vrime biše otac du- hovni gospodin» papa Inocen'cii a krale ugrski kral» Matičš» i biše podbil» poda se vsu hrvac'ku gospodu i zigna van& kneza Anžu z negova gospodstva i kneza Ivana krčkoga, i tada vladaše Senem» i Otočcem i inimi gradi. I va to vrime biše Pavals biskups sen'ski i ga- tan'ski, i tada biše vikar» gatan'ski gospodin» Levnardo i oćakt svete Marie v Kneži v'si. I takoe biše sa m'nu domin» Pavalb sin> Vladislavl» i ta (nema polovine retka) Knežu vas> plemenite človike Mat'ko Novaković i po redu držaše Podgradac» plemenitb človike Petar Presuriće plemenem» Stupiće; i tada držaše Papraćane plemenite človike Mikša Ričaninp. Ošće držaše Kupnane plemenite človik» Grgurb Dević», i biše va toi svoiti dovole dobrihe muži: nai prvo Ivane pridivkom» Bane i Gusić& Ivan» i Gr'gac» i Martine Crnčiće i Vrban» Ištrca i Martan» i inih dobrih» muži — bog» ih» imenui svoju milost'ju. I tada biše pšenica v Otočci po pete a proso po pete beči, zače biše dobra letina. I ošće vase molimb, gospodo redov'nici i žakni, da se spomenete na pritču ovu, da e knigam» teško priti, i gdo knige počtue da e knigami počttovan», i komu bi va oblasti te (nestalo jednoga retka) te tako bi se dugle služba božič va ne vršila. I se knige i siju rubriku pisah» č Broze, žakans budući v redu evanjelskom», z Bužan» od Kacitiće z Dubovika plemenem» Koluniće, kome esu grisi bogatastvo, grobp otočastvo, zemla mati; i pisah» v istinu te k'nige poč'tovanu mužu gospodinu Levnardu vi- karu gatanskomu v nega hiži sidi a za moju plaću, i za to molim» i prosim» vsih», ki budu va te knige štali, gospode redovnikov» otace duhovnihs i žakan» tolikoe, sluge božih» i brat'e moe: ako samb ča kadi grišile, ne klnite, da blagoslovite, ispravite vašim» razumom», zače ni ih» pisala ruka sveta, na ruka grišniča. A va to vrime biše gospodin» ... Otočcu i Senu, a negovi oficičli purk (fali jedan re- dak) hu, ča mogahu, a bog» nas> vsih» veseli. Amen.«! Iz onoga što je rečeno jasno je da je Broz Kolunić samo prepisivač, a ne možda prevoditelj ili kompilator teksta. Istraživači našega književ- nog srednjovjekovlja pitali su se tko je preveo djelo na hrvatski i što mu je poslužilo kao predložak? 1 Kolunićev zbornik, hrvatski glagolski rukopis od godine 1486, priredio Matija Valjavec, Djela JAZU 12, Žagreb 1892, str. VVI. U Valjavčevu tek- stu promijenio sam pisanje jata. Valjavec piše 4, a ja, u skladu s u novije vrijeme usvojenim načinom, &. Isto tako, originalno v nega hiži sidi promijenio je Valjavec u side o sam vratio u izvorni. oblik. Ovdje.je vrijedno dodati da je ovo Valjavčevo izdanje jedini transliterirani među brojnim hrvatskim zbor- nicima. Inače, korizmenjak u Kolunićevu zborniku nije kompletan: nedostaju mu 42 folije na početku i 9 u sredini. Pismo je ustavna hrvatska glagoljica 15. sto- ljeća i tekst je lako čitljiv.