Stjepan Damjanović SLOGOTVORNI R I L U KORIZMENJAKU KOLUNICEVA ZBORNIKA U pokušajima da se opiše vokalizam kojega hrvatskog ili kojega srpskog govora slogotvorni r i / obično se nalaze na kraju opisa, izdvojeni. Tako je to i kada se opisuje koje od nas vremenski udaljeno jezično stanje i kada se pokušava fiksirati vokalizam kojega suvremenog nam govora, a tako je i u Ivićevu! i u Moguševu? pokušaju da se opiše razvoj hrvatskoga i srpskoga vokalizma od trenutka kada naš vokalni sustav počinje svoj samostalni, od praslavenske matice odvojeni život do vremena kad je oblikovan vokalizam kakav ima naš suvremeni jezični standard. Očito je dakle da slogotvornima r i 1 nije lako odrediti mjesto u pojedinim etapama razvoja hrvatskih i sr) skih govora. Ivić kaže da oni ulaze u naše vokalne sustave do 14. stoljeć: Odmah moramo postaviti pitanje: na koji se vokalni sustav odnosi ta tvrd- nja? Ukupnost hrvatskih i srpskih sustava ona ne pokriva. Hrvatskoglagolj- ski tekstovi, koji su nerijetko odslik interferiranja više sustava, takvo vre- mensko omeđenje ne potvrđuju, premda ono sigurno za neke govore stoji. Dvama su se pitanjima slavisti osobito bavili: odnosom slogotvornih r i l prema neslogotvornima te problemom njihova postanka. Na prvo pitanje Ivić odgovara da su r i [ primali na sebe funkciju samoglasnika samo »kogda ne prvmikali k drugim glasnym v toj že morfeme«.! Da su praindoevropski ekvivalenti našim vokalima skupine *tr, *il, *iir, *iil, svi se, uglavnom, slažu. Mišljenja se razilaze kad se pokušava riješiti jesu li 6r, r, 61, l odmah odgovarali slogotvornima r i [ ili pak sekvencijama 6+ r, 5+7, 6+1,5 +1. U novije vrijeme pisao je o tome u nas M. Moguš konstatirajući ovo: »Valja naime pri ovakvim analizama razlikovati samoglasnike r i ! od sekvencije likvida + poluglas, iako se i jedno i drugo u staroslavenskoj gra- fiji jednako označivalo«. Hrvatski jezikoslovci često su se bavili problemom da li se uz r i | izgo- varao popratni vokal (pazvuk) ili nije. Mislim da će i rezultati analize voka- lizma korizmenjaka Kolunićeva zbornika pokazati da se jesu izgovarali. Ko- rizmenjak je jedan, i to daleko veći, dio Zbornika u kojemu se još nalazi * P. Ivić, Osnovnye puti razvitija serbohorvatskogo vokalizma, Voprosy jazykoza- nija 1, Moskva 1958, str. 3—20. + M. Moguš, Fonološki razvoj hrvatskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1971. * Isto kao l, str. 17. * M. Moguš, 0 protetskom h, Jezik XX/3, Zagreb 1973, str. 74—78. 43