Stjepan Damjanović - Tisućljetno hrvatsko glagoljaštvo i njegovi ćirilometodski korijeni spomenuti stavovi mogu se izvesti izravno iz onoga što su Sveta braća govorila i činila. U svojim polemikama u Hazariji Konstantin je Filozof stavu o izabranosti 'Abrahamovih sinova suprotstavljao stav o jednakosti Adamove djece, a na više je mjesta pokazao svoje razumijevanje odnosa općega i posebnoga. Kada su ga poticali neka kaže da je Grk, da pripada, dakle, superiornoj kulturi, on je odgovarao da je Adamov unuk. Na pitanje o svom podrijetlu odgovorio je: »Adamov sam, naime, unuk Bio je Konstantin Ćiril ipak ponosan na svoj grčki narod i kulturu, što se vidi iz opisa susreta s ljudima iz drugoga naroda, koji su se razmetali dostignućima svoje sredine i koje Konstantin podsjeća da se hvale kao čovjek s malo vode u mijehu pred osobom koja je s mora. Njegove nam riječi pomažu da razlikujemo ponos na svoje od prezira prema drugome i drukčijemu. Takav je stav urodio time da je obrazovani Grk Konstantin Filozof postao zaštitnikom slavenskoga svijeta iz uvjerenja da su svi ljudi djeca Božja. U životopisima Svete braće spominje se da su se oni u Veneciji sreli i pole- mizirali sa svećenicima koji su zastupali gledište da su samo tri jezika dostojna oltara: grčki, latinski i židovski. Neki filolozi drže da se ta rasprava nikada nije održala, nego da je riječ o Konstantinovu polemičkom spisu, za koji je njegov životopisac držao da je bolje prenijeti ga kao dramatičan događaj. To je pitanje zanimljivo za filologe i povjesničare, ali bilo ovako ili onako, najvažnije su misli koje nam se nude. Središnji je dio Konstantinova iskaza ovaj: sNe pada li kiša od Boga na sve jednako? Ili ne sja li sunce, također; na sve? Ne udišemo li svi isti zrak? A kako se vi ne stidite samo tri jezika priznavati, a hoćete da svi drugi narodi i plemena budu slijepi i gluhi?“ Konstantin je njihov stav nazvao trojezičnim prokletstvom (trojezična hereza) i suprotstavio im se različitim argumentima. Navodima iz Svetoga pisma, posebice iz svetoga Pavla, pokazivao je da je njihovo gledište protivno Bibliji, a navodio im je i brojne kršćanske narode koji se u liturgiji služe svojim jezicima. Taj je njegov stav prožeo cijelo hrvatsko glagoljaštvo, u kome je tako vidljivo uvjerenje da se čovjek čovjeku i čovjek Bogu najprisnije obraća na materinskom jeziku. To je uvjerenje gradilo čvrstoću hrvatskoga glagoljaštva i pomagalo glagoljašima da dobro razlikuju ljubav prema svojim posebnim vrijednostima od zatvaranja i samoizolacije. BRATULIĆ 1985: 51 4 Isto:77. 4