Stjepan Damjanović HRVATSKI, god. , br. 2, Zagreb, 2007.

 

kazivali i dokazivali njihovu tehničku opremljenost, ali su ujedno služili za
učenje slova.

POČETNICA IZ 1527. - DOSTOJAN POČETAK

Prva cjelovito sačuvana hrvatska početnica otisnuta je u Veneci-
ji 1527. glagoljicom u tiskari Andrije Torresanija (1451. - 1529.). Ona
je ujedno najljepša među našim starim početnicama i moramo se s Jo-
sipom Bratulićem zapitati ,Što je potaknulo staroga mletačkog tiskara
da pred sam kraj svoga života izda sjajnu knjižicu". Taj je tiskar već prije
otisnuo jednu znamenitu hrvatsku knjigu, glagoljični Baromićev brevijar
(1493.) jednu od devet hrvatskih inkunabula. Rodom je bio iz lombardij-
skoga grada Asole, već u mladosti došao je u Veneciju i radio u tiskari
poznatoga Nikole Jensona.

U toj se tiskari upoznao s Hrvatom Grgurom Dalmatinom i 1479. ku-
pio tiskaru od Jensona. Kći mu se udala za drugoga poznatog tiskara —
Alda Manuzija pa su radili udruženo, a kad mu je zet umro, Torresani je
nastavio njegov zahtjevan posao.

Vrlo je vjerojatno da je u skladu s tadašnjim vjerovanjima mislio da
je glagoljica pismo koje je izumio sveti Jeronim i da je tiskanjem naše po-
četnice htio još jednom odati počast vrlo popularnom svecu.

Naša početnica nema imena. Njezina je prva stranica uokvirena u
vrlo lijep renesansni okvir: u donjem dijelu nalazi se slika na kojoj vidimo
nesretnoga učenika komu su skinuli hlače i nose ga prema učitelju koji
će ga ,isplatiti" za njegov nerad.

Na toj stranici odmah nakon zaziva (Isus, Marija) nalaze se 33 gla-
goljična slova u azbučnom poretku (bez navođenja imena slova), a onda
dolazi tablica za sricanje slogova. U njoj se nalazi 147 kombinacija samo-
glasnika sa suglasnikom (7 samoglasnika x 21 suglasnik), npr. ba, be, bi,
bo, bu, b6, b» i tako svaki samoglasnik sa svakim suglasnikom. Što se
samoglasnika tiče, kao što se iz navedenoga primjera vidi, osim pet po-
znatih nam i iz suvremenoga hrvatskoga jezičnoga standarda, tu su još
i jat (/) i štapić (T), koji je stajao na mjestu nekadašnjih poluglasa koje
zovemo i jerovima. Suglasnika je 21 pa ako to usporedimo s našim da-
našnjim standardom, uočit ćemo da nedostaju đ i dž (što nam odmah
kazuje da je riječ o čakavštini) te lj i nj (koji su postojali, ali za njih nije
bilo posebnih glagoljičnih slova, nego su se bilježili različitim kombinacija-
ma slova). Tu tablicu za sricanje mogli bismo nazvati i tablicom za buba-

13