Stjepan Damjanović HRVATSKI, god. V, br. 2, Zagreb, 2007. Biti pismen značilo je biti moćan pa se u jednom staroslavenskom tekstu kaže da su ,goli svi narodi bez Pisma, nemoćni da se bore s ne- prijateljem naših duša". Pismo je, razumije se, Sveto Pismo, a služiti se njime na doličan način može onaj koji zna pismena. | samo pismo - gla- goljica — odaje da ju je sastavio kršćanin: njezino prvo slovo (rh) nije dru- go do stilizirani križ, a pismo je prepuno trokuta (simbol Trojstva, A-jat npr.) i kružića (simbol Božje savršenosti, & — m npr.). Ako pogledate gla- goljična slova i (8) i s (Q), uočit ćete da su oba sastavljena od trokuta i kružića i zapitat ćete se zašto su upravo ta dva slova tako slična. Zato što njima počinje Isusovo ime. Tih nekoliko redaka o povezanosti kršćanstva i prosvjete u koncepciji Konstantina Filozofa bilo je potrebno jer upravo su iz nje svoje nadahnuće crpili hrvatski glagoljaši. Oni su nam ostavili velik broj tekstova od kojih neki imaju kultno mjesto u povijesti hrvatske kulture. Sve naše povijesti književnosti počinju s Bašćanskom pločom, glagoljičnim epigrafom izni- mne vrijednosti, najstariji naš zakonik (i drugi po starini u slavenskom svi- jetu) - Vinodolski iz 1288. pisan je glagoljicom, naša prva tiskana knjiga — Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. — otisnuta je glagoljicom, a to isto vrijedi i za našu najstariju početnicu, o kojoj ćemo ovdje reći koju ri- ječ više. Glagoljična sastavnica srednjovjekovne hrvatske kulture iznimno je važna i stoga što se za više latiničnih i ćiriličnih srednjovjekovnih naših tekstova može pokazati da su prepisani sa starije glagoljične matice. Nisu nam se sačuvale hrvatskoglagoljske rukopisne početnice, ali je sigumo da ih je bilo i da su iz njih učili i u skromnim privatnim školama (u seoskim kaptolima) i u gradskim katedralnim školama. U rukopisnim glagoljičnim tekstovima ostali su tragovi koji upućuju na načine kako su početnici učili slova. Spomenut ću najpoznatiji neliturgijski hrvatskogla- goljski rukopis — Petrisov zbornik iz 1468. Taj tekst koji ima preko tisuću stranica nudi štiva vrlo različite funkcionalne usmjerenosti (sve vrste be- letrističkih tekstova, enciklopedistiku, prirodopis, povijest itd.). Jedno se poglavlje zove Istimačenja azbukovnaja (Azbučna tumačenja) i u njemu npr. čitamo: A. Az jesam načelnik životu i vskrešeniju, B. Bog jesam... itd., navode se i slova i njihova imena, a ime je ujedno početak nove re- čenice, zapravo nove religiozne poruke. Jezik toga poglavlja pokazuje da je ono prepisano iz još starije matice. To je dokaz da su postojali rukopi- sni bukvari, uvijek komponirani tako da služe i za učenje čitanja i pisanja i za vjersku pouku. Kada se pojavio tisak, pojavili su se tzv. pokusni listovi (Probzettel). Tiskare su naime prije tiskanja važnih knjiga objavljivale listove koji su po- 12