Stjepan Damjanović HRVATSKI, god. V, br. 2, Zagreb, 2007.

 

Biti pismen značilo je biti moćan pa se u jednom staroslavenskom
tekstu kaže da su ,goli svi narodi bez Pisma, nemoćni da se bore s ne-
prijateljem naših duša". Pismo je, razumije se, Sveto Pismo, a služiti se
njime na doličan način može onaj koji zna pismena. | samo pismo - gla-
goljica — odaje da ju je sastavio kršćanin: njezino prvo slovo (rh) nije dru-
go do stilizirani križ, a pismo je prepuno trokuta (simbol Trojstva, A-jat
npr.) i kružića (simbol Božje savršenosti, & — m npr.). Ako pogledate gla-
goljična slova i (8) i s (Q), uočit ćete da su oba sastavljena od trokuta i
kružića i zapitat ćete se zašto su upravo ta dva slova tako slična. Zato
što njima počinje Isusovo ime.

Tih nekoliko redaka o povezanosti kršćanstva i prosvjete u koncepciji
Konstantina Filozofa bilo je potrebno jer upravo su iz nje svoje nadahnuće
crpili hrvatski glagoljaši. Oni su nam ostavili velik broj tekstova od kojih
neki imaju kultno mjesto u povijesti hrvatske kulture. Sve naše povijesti
književnosti počinju s Bašćanskom pločom, glagoljičnim epigrafom izni-
mne vrijednosti, najstariji naš zakonik (i drugi po starini u slavenskom svi-
jetu) - Vinodolski iz 1288. pisan je glagoljicom, naša prva tiskana knjiga —
Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. — otisnuta je glagoljicom, a to
isto vrijedi i za našu najstariju početnicu, o kojoj ćemo ovdje reći koju ri-
ječ više. Glagoljična sastavnica srednjovjekovne hrvatske kulture iznimno
je važna i stoga što se za više latiničnih i ćiriličnih srednjovjekovnih naših
tekstova može pokazati da su prepisani sa starije glagoljične matice.

Nisu nam se sačuvale hrvatskoglagoljske rukopisne početnice, ali je
sigumo da ih je bilo i da su iz njih učili i u skromnim privatnim školama
(u seoskim kaptolima) i u gradskim katedralnim školama. U rukopisnim
glagoljičnim tekstovima ostali su tragovi koji upućuju na načine kako su
početnici učili slova. Spomenut ću najpoznatiji neliturgijski hrvatskogla-
goljski rukopis — Petrisov zbornik iz 1468. Taj tekst koji ima preko tisuću
stranica nudi štiva vrlo različite funkcionalne usmjerenosti (sve vrste be-
letrističkih tekstova, enciklopedistiku, prirodopis, povijest itd.). Jedno se
poglavlje zove Istimačenja azbukovnaja (Azbučna tumačenja) i u njemu
npr. čitamo: A. Az jesam načelnik životu i vskrešeniju, B. Bog jesam...
itd., navode se i slova i njihova imena, a ime je ujedno početak nove re-
čenice, zapravo nove religiozne poruke. Jezik toga poglavlja pokazuje da
je ono prepisano iz još starije matice. To je dokaz da su postojali rukopi-
sni bukvari, uvijek komponirani tako da služe i za učenje čitanja i pisanja
i za vjersku pouku.

Kada se pojavio tisak, pojavili su se tzv. pokusni listovi (Probzettel).
Tiskare su naime prije tiskanja važnih knjiga objavljivale listove koji su po-

12