Mateo Žagar, Zadaci i perspektive istraživanja jezika glagoljskih tiskanih izdanja Šimuna Kožičića Benje 112 FLUMINENSIA, god. 24 (2012) br. 1, str. 111-123 prijevodnoga karaktera. Važnost toga pitanja i prije se uočavala, već i po tomu što je bilo i pri površnom dodiru s njegovim tekstovima jasno da je posrijedi jezik umnogome različit od onoga kojim se pisalo u glagoljaškim liturgijskim i neliturgijskim tekstovima srednjega vijeka.' Put prema odgovoru na ta pitanja mogao se učiniti razmjerno jednostavnim, jer je i sam Kožičić na nekoliko mjesta u svojim djelima upozorio na autorstvo vlastite koncepcije. Najveći dio tih zamjedbi ticao se odnosa ,staroga" i »novog", pri čemu se prvo poistovjećivalo sa staroslavenskim, a drugo s oznakama narodnih govora. U posveti Tomi Nigeru Knižica od žitić..., sastavljenoj 4. svibnja 1531. (dakle šest dana nakon tiskanja Misala 28. travnja 1531), tako stoji: ,(...) Diviti se ote mnozi: častni arhier6&: da samp dobrovolno podlegaly brime sie: i hotejuče: čkože govorit se: vložili da sami ruku va ogan»: eže est»: da napravlam» knige pričte iže od» mnozihs vekb: i ufad: da se ote vane vrići pričtać zdavna: i prestarivša: a moć da primut se: i čtala se budute. Eže tvrdo ests zelo učiniti č(lov&)kom vsakogo ezika: n(a)šime malo mans nevzmožno: iže dobrih knig ne imute: vanp bo misali i vsagdannih molitvic niednih knigs ne imatitp: imiže nauks ki godi mogli bi pričti. I te eže imute tako su nakazane lažnimi pisci: i zalimi tlmači: da smo se sramovali mnozi n(a)šim ezikom». Eže prociniti dobro morešs ti i vsaki ini: ki znaet dićčku knigu i našu. Azže krivimp predšadšće našć: iže naučenii odp mene i bogatii suće: mogli sut& popraviti mnoga. Česo radi želčtuče vernims rabom» ozvati se za dani mn€ talanat» odb togo: iže obilno daetp vsakomu prosećumu i ne ponašaete: dvi mali midenici v neizkonačnoe skrovišće božie pronošu i koliko mogu trudim se za propravlenie naše knige. Grustno bo mi biše trpiti da se taćnstvenie službi naše veri tujimi ili lažnimi slovesi obvršućite: i da bi v knigahp onih»: eže nočnoti i dnevnod rukoti prčvraćatitp od erčpi mnoga ostala neiscelena. Ostavlamb čudesa nika i nakazi tlmačenić: &že vsa: ili vekša čestp niht popravlena sutp mnoti Istinnoe estp da se slomiti kada godi brže mogute neže spraviti &že na krivo utvrdnula sutp: (...)" U kolofonu na zadnjem listu ponovno ističe svoj postupak: »Svršuets misale hrvacki ode slova do slova kužani popravlens i prepis(a)np častiim» va isukrst8 otcem» gospodinomi šimunoms kožićem» zadraninoms (...)".? Iz poznate Kožičeve posvete Nigeru, sastavljene 4. V., koja je priključena na početku Knižica ode žitić (otisnutih 25. V. 1531, dakle nakon Psaltira i Oficija rimskoga, koji su oštampani potkraj 1530, te Misala hruackoga i Knižica krsta otisnutih 28. IV. odnosno 2. V) razabiremo ove tvrdnje i namjere:* Poduzeo se Kožičić mukotrpnog posla da redigira zastario jezik knjiga preuzetih iz prošlih stoljeća. Sukladno svom vremenu, a uspoređujući stanje s praksom latinske Europe, ustvrđuje kako Hrvati ionako nemaju mnogo sačuvanih knjiga, odnosno književni im jezik nije izgrađen. A one koje imaju (,misale i svagdanje 1 Benvin 1984, Žagar 1993, Tomašić 2001, 2003. Stjepan Damjanović je procijenio da Kožičićev jezik ima više elemenata narodnog jezika nego što ih imaju srednjovjekovni liturgijski kodeksi, pa ga je u okviru svoje podjele nazvao hrvatsko-staroslavenskim, dakle onim kojim se u srednjem vijeku pisala zbornička, beletristička, glagoljska literatura. (1998, prema 2008: 28-29) 2_ Sličan stoji i u naslovu Oficija rimskoga: ,Oficii blaženie devi marie / kužan i popravlen (...) s mnogimi &že pridana sute (.)" *_ Cjelovit tekst Posvete usp. na £. v3/r-v. (Nazor 2007: 53-54)