Mateo Žagar, Zadaci i perspektive istraživanja jezika glagoljskih tiskanih izdanja Šimuna Kožičića Benje
114 FLUMINENSIA, god. 24 (2012) br. 1, str. 111-123
riti rezultate novijih istraživanja, prema kojima je u XV. st. jezik glagoljske knjige
diferenciran s obzirom na funkciju tekstova. Za razliku od liturgijskih knjiga u kojima se
koristio hrvatski tip staroslavenskoga jezika, i za razliku od pravnih tekstova koji su
pisani jezikom utemeljenim na govornim idiomima, neliturgijskoj beletristici pripadao
bi svojevrstan hibridni hrvatsko-staroslavenski idiom, u kojemu bi udio hrvatskih
elemenata bio veći nego u redakciji (prema razdiobi: Damjanović 2008: 7-23). Iako tek
predstoji napraviti precizniju usporedbu odnosa jezika te knjižice prema jeziku
liturgijskih izdanja, na vidiku je zaključak kako bitne razlike u jezičnoj koncepciji nema.
Baš kao što ni u uporabi latinskoga nema bitne razlike s obzirom na funkciju tekstova
koji se njime pišu.
Zahvaljujući iscrpnoj monografiji G. Tutschkea (1983), hrvatska filologija
raspolaže transliteracijom neliturgijskih Knižica od rimskiht arhier6ovt i cesarove.' Bio je
to svakako dobar povod da se pronikne u Kožičićevu namjeru uređivanja jezika. Tanja je
Tomašić (ud. Kuštović) nastojala upravo na tom korpusu protumačiti cjelovitu
Kožičićevu koncepciju uviđajući da uočeni primjeri jasnog čuvanja staroslavenskih
oblika i riječi, suprotno dotadašnjoj tendenciji u razvoju hrvatske redakcije, nisu bil
odraz starine, već namjernoga odabira (2001, 2003). Međutim, za svaki općenitiji
zaključak o Kožičićevoj koncepciji jezika to nije bilo dovoljno. Sve, naime, dok se
temeljito ne prouči jezik najvažnije i uvjerljivo najveće knjige cjelokupnog Kožičićeva
tiskarskog pothvata — Misala hruackoga (256f) - ne može biti jasna njegova namjera.
Jezik liturgijske knjige bio je za Kožičića osovina oko koje se mogao plesti jezik ostalih
funkcionalnih stilova književnog jezika. S obzirom na učestalo naglašavanje ,poprav-
ljačke" dimenzije svoga priređivačkog posla u posveti T. Nigeru, koju je priključio
Knižicama..., očigledno je da taj segment svoga rada Kožičić smatra najvažnijim. Bez
razmatranja redaktorskog posla, propitivanja prilagodbe latinskim izvorima, pa i
razmišljanja je li riječ čak o novom prijevodu ili ipak redakturi, svaki istraživač nužno
ostaje u zastarjelim filološkim kategorijama promatranja ,stupnja pomlađenosti
tekstova". Za razliku od Knižica..., koje je Kožičić zacijelo sam preveo s latinskoga
predloška, kod Misala je moguće točno pratiti procese interveniranja na temelju
usporedbe s istim starijim tekstovima (misalima).
Zbog višegodišnje tradicije bavljenja Kožičićevim temama pri Katedri za staro-
slavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo,' u okviru projekta prof. Stjepana Damjanovića
Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva, koji financira Ministarstvo obrazovanja, znanosti i
sporta, oblikovao sam projekatski zadatak kojemu je cilj objaviti pretiskano izdanje
Misala hruackoga, s pridruženom transliteracijom i kritičkom obradom svih jezičnih
razlika prema ostalim trima tiskanim hrvatskim glagoljskim misalima XV. i XVI. st.
(Prvotisak misala 1483, Senjski misal 1494, Misal Pavla Modrušanina 1528), te s
razmjerno opsežnim uvodnim tekstovima, strukturiranima po jezičnim razinama, iz
kojih bi bile vidljive posebnosti jezika ovog izdanja misala. U taj sam posao 2009. g.
7 Od 2007. raspolažemo i pretiskom Knižica odo žitie...: Nazor 2007.
5_ Literatura je ovdje citirana u više bilježaka (Damjanović, Tomašić, Žagar).