SLOVO, sv. 56-57 (2006-'07), 695-708, Zagreb 2008. UDK: 808.62/.101 : 003.2712/137 GRAFETIČKE POSEBNOSTI TEKSTOVA ISTOČNE GRANE HRVATSKOGA GLAGOLJAŠTVA (NA PRIMJERU GRŠKOVIĆEVA I MIHANOVIĆEVA ODLOMKA APOSTOLA) Mateo ŽAGAR, Zagreb Unatoč odavno jasno prepoznanim višestrukim razlikama (uz sličnosti) između zapadnoga i istočnoga područja hrvatskoga glagoljaštva, kod svih je hrvatskih filologa kroz povijest zamijećeno naglašavanje jedinstva hrvatskoga glagoljaštva na cijelom nacionalnom prostoru, koje je — tradicionalno određeno — znatno šire nego što su suvremene državne granice, Znajući da se u posljednje vrijeme u hrvatskoj kulturnoj javnosti gotovo smatra «politički nekorektnim» naglašavanje hrvatske dimenzije bosanske i hercegovačke povijesti i kulture, osobito u pogledu poistovjećivanja vjere i nacije, i to osobito za «prednacionalna» razdoblja, vrlo je poticajno — na temelju prilično egzaktnih grafolingvističkih pokazatelja ponovno sagledati: u kojoj je mjeri riječ o jedinstvenoj kultumoj sredini gdje živo struje promjene u običajima pisanja koje svjedoče o međusobnoj komunikaciji, primanju, prepisivanju i širenju tekstova. 'Takvo jedinstvo, naime, mora se odraziti u običajima pisanja: u vizualnom postavu stranice, sveukupnoj grafijskoj (grafematičkoj i grafetičkoj) organizaciji teksture. Dok je, na primjer, na daleko prostranijem i geografski razvedenijem prostoru Franačkoga carstva, zbog čvrste državne i crkvene povezanosti, bilo moguće da se pismovne reforme provedu brzo i dosljedno, na široko zacrtanom hrvatskom prostoru, politički razjedinjenu, kulturološki ispresijecanu (na periferiji «dviju Europa», u nestabilnim političkim okolnostima) nije moglo biti tako. Zastarjela serbokroatistička podjela, prema kojoj bi na srednjojužnoslavenskom prostoru («hrvatsko-srpskom») čirilička baština pripadala Srbima, a glagoljička Hrvatima, rezultat je dakako složenih i razmjemo dobro poznatih društvenih okolnosti XIX. stoljeća koje su se na poseban način razvijale i mijenjale i kroz XX. st. U novim okolnostima, na početku XXI. st, kada su na tom srednjojužnoslavenskom prostoru stvorene nove države i kada sve nacionalne kulture doživljuju naglašenu afirmaciju, teško je uskladiti stare filološke modele. Odatle pitanja jedinstva u filologiji/ filologijama, potreba za tolerancijom, za višestrukosti postavljenih okvira, ali i za 695