O jeziku hrvatskoglagoljskih zbornika neliturgijskoga sadržaja: perspektive novih istraživanja Kasniji filolozi preciznije će prikazati književnojezičnu artikulaciju hrvat- skoga srednjovjekovlja. “Miješanu" književnojezičnu inačicu sastavljenu od staroslavenskih i starohrvatskih elemenata, čiji se omjer razlikuje od teksta do teksta, a nalazi se u beletrističkim tekstovima, Damjanović u početku naziva čakavsko-crkvenoslavenski amalgam (usp. npr. 1984: 21), dok kasnije uvodi termin hrvatsko-staroslavenski jezik (2008: 24-37). Njegovu pojavu Damjano- vić datira u 14. stoljeće, dok za razdoblje do kraja 13. stoljeća pretpostavlja hrvatskostaroslavenski kao jedini književni jezik, kojim su pisani i liturgijski i neliturgijski (beletristički) tekstovi (Damjanović 2008: 45). S tim se slaže i Milan Mihaljević, precizirajući dodatno da se čakavsko-crkvenoslavenski amal- gam kao zasebna književnojezična inačica javlja od treće četvrtine 14. stoljeća (2010: 230-231).4 Hrvatskoglagoljski zbornici neliturgijskoga sadržaja nastaju već u 12. stolje- Ću, no najstariji (Budimpeštanski odlomak, Pazinski fragmenti i dr.) sačuvani su tek u ostrišcima, premda se daje naslutiti da su nekoć-bili dijelom opsežnih ko- deksa (Hercigonja 2006: 78-79). Od 14. do 16. stoljeća postaju “'najpopularnijim tipom glagoljaške rukopisne knjige" (Hercigonja 2006: 218), javljajući se sve do 18. stoljeća. O obimnosti te građe govori dovoljno sam za sebe popis najreprezen- tativnijih, koji prenosim prema Hercigonji (2006: 218-219): s prijelaza 14./15. st. Zbornik Gregora Borislavića (najstariji cjelovito sačuvan), Ivančićev zbornik; iz 15. st, Vinodolski zbornik, Oxferdski zbornik, zbornici 412 i 414, zbornici HAZU IVa 92 i IVa 48, Petrisov zbornik, Sienski zbornik, Zbornik sign. 6635 Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Kolunićev zbornik, korizmenjaci u Oportu, Greb- lov; s prijelaza 15./16. st. korizmenjak Arhiv HAZU Illa 19 i kvadrige, Zbornik fut. br: 368 Narodne i sveučilišne knjižnice u Ljubljani; iz 16. st. Tkonski zbor- nik, Petrinićev zbornik, Grškovićev zbornik, Blagdanar popa Andrije, Žgombi. zbornik, Klimantovićev zbornik, Glavićev zbornik, Zbornik br. V Berčićeve zbirke, Vranićev zbornik, Zbornici JAZU IVa 77 i IVa 21, Fatevićev zbornik, Čeperićev zbornik, Bilanovićev zbornik i dr. Nije naodmet ovdje spomenuti da sam Petri- sov zbornik ima oko 700, a Grdovićev zbornik 769 stranica! Tek je njihov manji broj istražen, a mnogi su čak i po samome nazivu slabo poznati već i u najužim filološkim krugovima (usp. i Damjanović 2014: 21-22, 59).? No upravo su oni jedan od ključnih čimbenika kojima hrvatska glagoljska sastavnica 16. stoljeća *To je pak posve u skladu s književnom afirmacijom narodnih jezika u Europi, odnosno otklonu od isključivosti uporabe latinskoga koji je nastupio u 13. stoljeću. 7 Kada je o sustavnijim jezičnim istraživanjima hrvatskoglagoljskih zbornika neliturgijskoga sadržaja 15. i 16. svoljeća riječ, ovdje možemo primjerice spomenuti rasprave o Blegdanaru popa Andrije Josipa Vrane (1951), o Petrisovu zborniku (neobjavljen latinički prijepis) Eduarda Hercigonje (u doktorskoj di- sertaciji obranjenoj 1970. godine) te Korizmenjaku Koluničeva zbornika (na temelju latiničkoga prijepisa koji je priredio Matija Valjavec krajem 19. stoljeća) Stjepana Damjanovića (2008: 226-297), zatim priređen latinički prijepis i popratnu studiju Tkonskoga zbornika Slavomira Sambunjaka (2001) i u novije vrijeme Ivančičeva zbornika Ivana Kosića (2010).