Ivana Eterović: Sintaktičke funkcije participa u hrvatskim protestantskim Artikulima (1562.) Rasprave 42/2 (2016.), str. 379-407 osigurati njihovu bolju razumljivost i prihvaćenost u puku (Rupel 1927: 105).“ Njegov temeljni predložak Rupel (1927: 112) vidi u djelu Confessiones Fidei Chriftianae tres, diuerfis quidem temporibus editae [...] Quarum prima exhibi- ta efi Inuictifs. Imp. Carolo V. Caefari Aug. in Comicijs Augufiae, Anno XXX. Reliquae duae oblatae funt Synodo Tridentinae: altera quidem nomine Eccle- fiarum Saxonicarum: altera uero nomine [...] D. Chrifiophori. ducis Virtember- genfis [...] Francofurti [...] MDLVI (11553.,*1556.) 'Takav odabir predložaka izazvao je kritike u teološkim krugovima zbog pi- tanja ispravnosti prijevoda, a s njim se nisu složili ni Konzul ni Dalmatin, odre- divši svojim predlošcima samo Augsburšku vjeroispovijest i Apologiju (Rupel 1927: 105-108; 1929: 279). Njihovo ograđivanje od Trubarova prijevoda Rupel ocjenjuje začudnim jer su prethodno već preveli njegov slovenski predgovor, a nakon toga ipak stavili svoj potpis i pod njegov njemački predgovor, stvara- jući naposljetku gotovo posve dosljedno hrvatski prijevod prema slovenskome predlošku (1929: 276). Premda se na naslovnom listu dvaju hrvatskih izdanja navodi da su Artikuli prevedeni s latinskoga, njemačkoga i slovenskoga jezika, Rupel je utvrdio da takav redoslijed ne odaje i stvaran prioritet izvora kojima su se Konzul i Dalmatin služili. Štoviše, odstupanje od slovenskoga predloška po- sve je iznimno i može se pronaći tek na pet mjesta, gdje su se pak služili latin- skim predloškom, koja količina teksta zajedno uzeta ne prelazi ni jednu tiska- nu stranicu (1929: 280-283). Rupel pretpostavlja da su ta mjesta slučajni osta- tak kojega starijeg prijevoda koji je Konzul imao u svojim rukama prije počet- ka prevođenja slovenskih Artikula (1929: 283).* Uz navedene izvore Konzul i Dalmatin služili su se i Svetim pismom. Samo uvođenje biblijskih citata u rubnim bilješkama Trubarova je inovacija u odno- su na njegove predloške (Rupel 1927: 119-120), što prihvaćaju i hrvatski pre- voditelji, ali njihov prijevod na tim mjestima ne slijedi Trubarov ni u struktu- ri (preciznost navođenja točnih referencija za pojedini citat) ni u odabiru riječi * Važnost Artikula dokazuju Trubarove riječi u predgovoru Novom testamentu (IIlb) da te knjige ne čitaju samo po školama nego i ,kmetje in njihovi otroci po vasehi" (Rupel 1927: 105). S druge strane Konzulu i Dalmatinu, piše Rupel, važnijim od razumljivosti bilo je postizanje pra- vovjemosti prijevoda (1929: 278-279). Ipak, takav Ruplov zaključak pobijaju već i sami izv ri jer predgovori hrvatskih protestantskih izdanja izvrsno svjedoče o tome koliko im je bila va na razumljivost (usp. npr. Matešić 1992: 11-12; Jembrih 2007: 173, 201-203), a što potvrđuje i njihova književnojezična koncepcija (npr. tehnika kontaktne sinonimije). Osim toga ne smije se smetnuti s uma da pravovjemost prijevoda nije bila isključivo jezično već i teološko pitanje. Či se da je Rupel imao na umu samo njihove prigovore Trubarovu prijevodu Artikula, * To bi mogao biti prijevod Jurja Cvečića, koji Matija Klombner spominje u trima pismima Ungnadu iz 1561. godine. U njima se navodi da Cvečić prevodi Augsburšku vjeroispovijest, a potom i da ju je preveo u cijelosti, no daljnja je sudbina toga rukopisa nepoznata (Rupel 1929: 279-280). Rupel smatra da je Cvečić mogao ustupiti svoj prijevod Konzulu i Dalmatinu. 381