CROATICA * Zagreb, XXXIX (2015) 59

živanje je ograničeno samo na jednu akademsku godinu jer su jedino za nju
bili dostupni nastavni planovi i programi za sve studije, no širenje korpusa
pokazalo se većinom nepotrebnim s obzirom na to da i takav probir dopušta
izvođenje važnih zaključaka.

Danas se staroslavenski jezik predaje na filozofskim fakultetima svih
hrvatskih sveučilišta osim onoga u Dubrovniku, koji nema srodnih studijskih
programa, i to obično na studiju hrvatskoga jezika i književnosti. Zagrebački
Filozofski fakultet nudi i studij slavistike, danas rascjepkan na tri odsjeka
ne računamo li kroatistiku, a uz njega Odjel za kroatistiku i slavistiku postoji
još samo u Zadru gdje se uz kroatistički studij nude studij kroatistike i
južnoslavenskih filologija te studij rusistike, zahvaljujući čemu kroatistika
danas jedino ondje i opstoji u suzwotu sa svojim slavističkim okružjem. U
Zagrebu se među stu: taroslaven-
ski jezik ne predaje više isključivo na južnoj slavistici; na preddiplomskome
studiju nudi se kolegij Osnove poredbenog slavenskog jezikoslovlja, no
koliko je moguće procijeniti na temelju silaba, zamišljen je kao teorij
uvod u poredbeno jezikoslovlje uopće. Rusisti i ukrajinisti slušaju obvezni
kolegij Osnove staroslavenskoga jezika na preddiplomskome studiju, koji
im je preduvjet za upis kolegija iz povijesne gramatike odgovarajućega
jezika, a u okviru kojega se upoznaju s fonologijom i morfologijom staro-
slavenskoga jezika te odnosom slavenskih pisama. Slično vrijedi i za polo-

ste, no na njihovu je studiju, kako čitamo u programu, kolegij Osnove
jezika izborni, a u njegovu poučavanju prevladava kon-
trastivni pristup (usporedba staroslavenskoga s hrvatskim i poljskim). Vrlo
je zanimljiv status staroslavenskoga jezika na studijima češkoga i slovačkoga
jezika i književnosti: riječ je o izbornome kolegiju na preddiplomskome
studiju koji postaje obvezan za one koji žele upisati diplomski studij, a stu-
denti ga slušaju prema “*pojačanu" — kroatističkome programu.

'Takva slika potvrđuje krizu staroslavenskoga jezika koji se sve više
doživljava teretom, a ako je i zadržan u studiju pojedine slavenske nacionalne
filologije, nastoji ga se svesti na same osnove (što je danas nerijetko i opća
sudbina dijakronijske lingvistike). S jedne strane vrlo je začudan njegov
položaj unutar studija češkoga i slovačkoga jezika i književnosti imamo li
na umu da prvi slavenski književni jezik u zapadnoslavenskim zemljama

 
  

 

   

  

 

 

   

aktivne. Potpunu informaciju vjerojatno pružaju samo arhive pojedinoga studija kroatistike.
'Samo ću navesti da sam objavljenomu materijalu pristupala krajem travnja i početkom svibnja
2015. godine.