Kritiky a referdty 345
Zatim autor daje pregled glagoljskih paleografija, napominjući da je — za razliku od
latiničkih, grčkih i ćiriličkih, čijije glavni cilj predočiti raznolikost pisanja kroz vrijeme
prostor - u njima neizbježnim mjestom pitanje o podrijetlu glagoljice i prema tomu
rekonstruiranje izvornoga grafemskog sastava. Pozornost usmjerava na detaljan pregled
monografskih opisa glagoljskoga pisma (Glagoličesoje pismo V. Jagića, 1911; Rukovčć hla
holske paleografie . Vajsa, 1932: Pregled glagoljske paleografije V" Štefanića, neobjavljena;
Slavjanskaja paleografija $. M. Kuljbakina, 2008), ali i onih rasprava njemu posvećenih
koje ne podastiru podroban opis pismovne različitosti u vremenu i prostoru (Pismo slav
jensko F. Račkoga, 18615 Die Albanesischen und Slavischen Schrifien L. Geitlera, 1881 Azbuka:
Versuch einer Einfithrung in das Studium der slavischen Paliographie T. Eckhardt, 1989), pri
čemu radove Thorvi Eckhardt izdvaja kao svoj najvažniji poticaj za sastavljanje ove
knjige i revolucionarni trenutak u glagoljskoj paleografiji.
Posebno poglavlje Žagar je rezervirao za pogled na slavensku pismenost unutar
bizantskoga. kulturnog kruga, odnosno rasvjetljavanje nastanka glagoljice za potrebe
slavenske misije, prikazujući što o razvoju slavenske pismenosti kazuju najvažniji i najsta-
i izvori: Žitja Konstantina i Metoda, rasprava Crnorisca Hrabra O pismenćlo, latinski spis
Conversio Bagoariorum ei Carantanontm te druga svjedočanstva, primjerice latinska.Italska
legenda, ltinska pisma pape Ivana VIII., grčko, opsežnije Klimentovo šilje (Bugarska legenda),
grčko i latinsko, kraće Klimentovo žtje ( Ohridska lagenda) te tri Naumova žitja (među kojima
je posebno važno drugo). Predćirilometodsku slavensku pismenost, čije se postojanje
povremeno propitivalo u povijesti paleoslavistike, autor ne smatra vjerojatn
U poglavlju ,Glagoljica i čirilica - pitanje prvenstva“ dan je vrlo sažer pregled
najvažnijih argumenata koji se u slavistici obično navode u korist prvenstva upravo
glagoljskoga pisma. Nakon toga Žagar se posvećuje pitanju podrijetla i nastanka gla-
goljice. Na temelju najstarijih izvora koji govore o počecima slavenske pismenosti iščita-
va što doznajemo o prvome slavenskom pismu koje je stvorio Konstantin, a potom
prikazuje teorije o podrijetlu glagoljice, polazeći od onih tradicionalno nazvanih €gzo-
genih, koje traže odgovor na pitanje iz kojega je pisma glagoljica izvedena (npr. zapad-
na ili latinička teorija, gotska ili migracijska, kavkaska /armensko-gruzijska/ hipoteza,
samarićanska, TaylorJagićeva teorija itd.). Pri razmatranju endogenih teorija - ili, kako
ih naziva autor, simboličko-geometrijske koncepcije Konstantinove glagoljice — pol
\od autora s tezama o simboličkoj motivaciji pisma (među kojima je možda najpozni
G. Černohvostov) prema onima koji su pokušali otkriti zajednički grafički model iz koj
g bi se mogla izvesti sva slova, tj. temeljnu slovnu shemu, na što su prvi uputili V. i O-
Jončev
Razlozi standardiziranja ćirilice kao drugoga slavenskog pisma, prednosti onodobne
dvopismenosti te razlozi potiskivanja glagoljice raščlanjuju se u zasebnu poglavlju.
Nasuprot prethodno uvriježenu mišljenju da je ćirilica postala službenim pismom 895.
na saboru u Preslavu, bugarskoj prijestolnici, za vrijeme Simconove vlasti, u posljednje
vrijeme konačno kodiliciranje pomiče se u X. st., u doba bugarskoga cara Petra, te pr
pisuje težnjama bugarske države da objedini sve balkanske Slavene pod svoju vlast.
Premda, dakako, Žagar ne smatra grčko pismo ishodišnim u smislu direktnoga pred-
loška iz kojega su glagoljska slova izvedena, već u smislu pismovnoga koncepta (rabi te
N. Trubetzkoga Schrifidenken), oba slavenska pisma uvijek promatra kontrastivno u
odnosu naalfabet, ane izolirano, donoseći osnovne informacije o nastanku i razvoju alfa-
beta te razmatrajući utjecaje koje je ostavio na dva slavenska pisma na oblikovnoj i struk-
turalnoj razini. Zbog istoga razloga u usporedbenu tablicu dvaju slavenskih pisam:
uključuje i stupac s grčkim majuskulnim (uncijalnim) pismom pored onih već uobiča-
jenih, koji se odnose na grafemski inventar kanonske i redakcijske čirilice te oble i
ustavne glagoljice, njihowu transliteracijsku, transkripcijsku i brojevnu vrijednost te tradi-
cionalne nazive.